Autor: Hana Kazazović
Znam ljude koji ne vole pojam feministkinje i neće za sebe reći da su feministi, a žive živote potpuno u duhu feminizma i čak spadaju u one koji će zagovarati i braniti prava žena. Međutim, pojam im se ne sviđa i ne vole da se identifikuju tako.
Pišem namjerno u oba lica, jer feminizam nije rezervisan isključivo za žene i postoje srećom mnogi muškarci koji se izjašnjavaju kao feministi, a i oni koji to jesu samo nisu svjesni ili neće to da priznaju. Sebi ili drugima, svejedno.
Priznajem, prije par godina sam i ja imala neke dileme oko tog pojma i razmišljala sam ovako:
„Ok, ja jesam za jednaka prava žena i muškaraca, ali što to mora da se zove baš tako?“
Srećom mi đavo nije dao mira pa sam krenula da se malo više zanimam za ovu temu, da razgovaram sa ljudima, i naravno – da čitam knjige.
Pročitala sam tako „Full Frontal Feminism“ koji je napisala Jessica Valenti i rado bih je uvela u škole kao obaveznu lektiru, jer je vrlo jednostavna i pitka i super objašnjava sve one dileme koje često čujemo kod ljudi kojima smeta pojam feminizam.
A prije par dana sam našla nešto još bolje – knjigu, odnosno knjižicu „We Should All Be Feminists“ autorice Chimamanda Ngozi Adichie – Afrikanke iz Nigerije. Ta knjižica je u stvari nastala na osnovu njenog TED govora kojeg možete pogledati ovdje – https://www.youtube.com/watch?v=hg3umXU_qWc
U tom govoru, odnosno knjižici Chimamanda govori o svemu što je bitno za feminizam – vrlo jednostavno i jasno, tako da svi koji imaju dilemu – zašto feminizam – dobiju odgovore.
Recimo, kad objašnjava zašto je današnje vrijeme drugačije od onog prije 100 i više godina, posebno kad je u pitanju vodstvo, Chimamanda kaže:
„Osoba koja je kvalifikovana za vodstvo nije više fizički najjača osoba. To je danas najinteligentnija, najobrazovanija, najkreativnija i najinovativnija osoba. A nema hormona koji obezbjeđuju ove osobine“
Iako je svijet napredovao u odnosu na vrijeme od recimo prije 50 godina, još uvijek smo daleko od jednakih prava za muškarce i žene. I razlikuju se, naravno, različite zemlje. U Africi je situacija prilično gora nego na primjer kod nas. To sam shvatila iz ove knjižice. Ali, daleko od toga da je i kod nas situacija dobra. Imamo mi još mnogo posla da uradimo i još puno predrasuda da srušimo.
U takvom razmišljanju naiđem na tekst koji kaže da će u Švedskoj svi šesnaestogodišnjaci u školi dobiti ovu knjižicu sa ciljem da se potakne priča o ravnopravnosti polova i feminizmu.
To mi je odličan način za brinuti o ovim stvarima. Ja se ne sjećam bar polovine lektira iz mog školovanja, ali bih ovako nešto zapamtila. Posebno kad bi se o tome pričalo i diskutovalo i kad bi se već u tim godinama djeci objasnile neke stvari.
Kao na primjer kad Chimamanda objašnjava zašto pojam feminizam, a ne recimo jednostavno „vjera u ljudska prava i njihovu zaštitu“? Ona kaže: „Zato što to ne bi bilo iskreno. Feminizam je, naravno, sastavni dio ljudskih prava, ali odabrati termin ljudska prava umjesto feminizam bi značilo poricanje specifičnog problema sa polovima. To bi bilo pretvaranje da nisu žene te koje su vijekovima isključene“.
Chimamanda kaže da je njena vlastita definicija feminizma muškarac ili žena koji kažu „Da, postoji problem sa nejednakim pravima muškaraca i žena i danas i moramo raditi na tome bolje. Svi mi, i muškarci i žene moramo, raditi na tome“
A ako vam njena nije dovoljna, evo i klasična, najčešća definicija feministe i feministkinje: To je osoba koja vjeruje u društvenu, političku i ekonomsku ravnopravnost polova.
Znači da razjasnimo još jednom ono što sam do sada uvijek slušala kao prigovore na feminizam. Ne radi se o tome da žene i muškarci budu jednaki, jer ne možemo biti jednaki. Nije nas priroda napravila takvim i imamo različite organe, drugačije horomone i ne možemo svi uraditi iste stvari.
Ali možemo imati ista prava i treba da imamo ista prava.
To znači da žena može izabrati školu kakvu želi. Ako želi da bude pilot i vozi avion, da može to uraditi. A ne da je odbiju kao Vanju zato jer je žena. Pogledati video na https://youtu.be/aAoj5mv97CE?t=46s kao objašnjenje ovog što pišem.
Ako žena poželi voziti taxi ili tramvaj, da to radi bez iščuđavanja javnosti zato što to radi žena. Pa ne nosi ga na leđima niti ga vuče za sobom, pa da treba neka posebna snaga za to. A kad smo kod snage, odavno nije pravilo da su muškarci po pravilu jači. Znam neke žene koje bih prije zvala da me brane u nekoj tuči nego mnoge muškarce.
To znači i da se prestanu žene tretirati kao lutkice za oblačenje ili „uređaje“ za pranje, čišćenje i kuhanje. Ako mislite da smo daleko odmakli od toga, uđite samo u jednu prodavnicu igračaka u kojoj su podijeljeni rafovi na „muške“ i „ženske“ igračke.
Ja sam se uvijek više igrala autićima i pamtim i danas svoj crveni i zeleni plastični automobil bolje nego lutke koje sam imala. To mi nije pomoglo da danas više vozim, jer imam vozačku skoro neiskorištenu. Ali mi je sigurno pomoglo da nemam predrasude prema ženama za volanom i iz ličnog iskustva ću ovako na prvu nabrojati više žena sa kojima bih bez uvijek sjela u automobil, nego muškaraca.
Pa sad kad ste pročitali sve ovo da vas pitam:
Jeste li feminista? Jeste li feministkinja?
Ja jesam.
I da vas pitam još nešto – znate li i vi neke primjere, svoje lične ili tuđe, u kojima su žene tretirane kao manje vrijedne ili nisu imale (ili nemaju) ista prava kao muškarci – samo zbog pola? I šta mislite o tome?
Sjajan tekst, sjajna tema!
Chimamanda je prava inspiracija, obožavam njene govore i prilično mi je otvorila oči po pitanju nekih svakodnevnih pojava koje nisam ni primećivala, a koje definitivno treba menjati.
Hvala ti što pišeš o ovome, hrabro i otvoreno.
Hvala tebi :)
Jesam feminista i ponosim se time. Nažalost, deluje kao da je mali broj ljudi za istinsku ravnospravnost, čak i kad se tako deklarišu, npr. muškarci misle da je manje zlo da muškarci pljuju po ulici nego žene, gore je kad je žena pijana i slično. Da ne pričam o tome kako bi se gledala žena koja bi iskoristila zakonsko pravo da zadrži pri udaji svoje prezime ili koja bi čestitala muškarcima 8. mart kao praznik koji je podjednako značajan i za njih (o tome sam pisala, bilo bi mi drago da pročitaš, šaljem link u kontakt). Imamo još mnogo da radimo da bi žene bile istinski ravnopravne i da bi se podigla svest među ljudima da tako treba da bude.
Sve si u pravu i to jesu problemi koji nas okružuju i zbog kojih smo mi samo mrvicu u boljoj situaciji nego žene u Africi. Dodatno je problem što mnogi nisu toga svjesni i što samo deklarativno navode da su za ravnopravnost, baš kao što si rekla. Šalji link gdje god, baš me zanima.
Super tema, dotakla sam je se baš neku večer u razgovoru s mužem. Ovdje u Njemačkoj se uvode potrebne kvote zapošljavanja žena, nekako malim koracima se pokušava ići naprijed, ali sve je to još neprimjetno. Radim u vrtiću (prije toga sam bila u školi), pa ne mogu reći da sam se ikad osjetila manje vrijednom (jer muških kolega gotovo i nije bilo), ali nije tajna pogledati tko je na vodećim položajima u raznim domaćim i svjetskim tvrtkama- većinom muškarci. Da je tek mali postotak žena raditi ravnopravno s muškim kolegama??? Ni smisla, ni istine, ni pravde nema u tome
Upravo tako :/
Možda bi trebalo pogledati i sa druge strane . https://youtu.be/iGMZutS5Zdc
Čak i da je ovo istina (a nije), ne mijenja suštinu pokreta niti onoga što feminizam jeste. A posebno ne mijenja suštinu onoga što sam ja napisala.
Ne postoji druga strana, a da je normalna. Ili je vama normalno da žene budu sa manje prava?
Ja sam feministkinja i tim se dičim. Svaki dan se srećem sa različitim problemima po pitanju moje ili bilo čije sposobnosti koja se gleda kroz prozmu pola.
Ja se od rođenja samog borim sa tim. Kad me je majka rodila razočarenje šire rodbine je bilo ogromno, očekivao se sin. Moj otac je tada rekao ona je moja kćerka i ja je volim više od 1000 sinova koje sam možda mogao imati.
Bio bi jako dugačak spisak da nabrojim sve primjere gdje se ogleda ta polna i rodna neravnopravnost.
Nažalost je tako, mislim na dužinu spiska :( I nažalost mnogi nisu uopšte svjesni toga :/