Loading

Prvih 40 godina je najteže, poslije sve ide kao po loju

Autor: Hana Kazazović

Obično ljudi godinu sumiraju 31. decembra. Bilježe uspjehe i dobre trenutke, a neuspjehe i tuge guraju u zadnji dio ormara. Ili pod tepih.

Ja češće okrenem onu prvu cifru, pa umjesto 31. to radim 13-og, takođe decembra, jer meni u stvari tad ističe godina. Ili čak 40, kao juče.

Pitah se sama nekoliko puta – kako bi bilo da znam jesam li na polovini, ili sam možda prekucala veći dio i brojim sitno? Podsjeti me taj crni humor na vlastiti račun kako sam se uvijek najviše ježila od nelagode na mogućnost da znaš koliko ti je vremena ostalo. Valjda zato malo bljucnem od muke kad god pročitam onu “Da znaš da ti je ostao još jedan dan ili godina ili bilo koliko – šta bi uradio?” 

Nemam pojma, ali znam da bih vjerovatno odumrla od te informacije i prije isteka vremena. Doduše, to bi se sigurno desilo i zato što puno jedem kad sam nervozna i tad bih jela kao stoka i umrla bih od prejedanja :D

Nego, nije lako sumirati prethodnu godinu koja je bila totalno nevjerovatna. Potpuno genijalna završnica mojih prvih 40 godina na ovom svijetu (bar u ovom obliku za koji ja znam trenutno :D). Kad bih je trebala ilustrovati, bila bi kao ona višnja što se nekad prije rata nalazila u sladoledu Stela, u čašici ako se ko još osim mene sjeća. A ako se toga niko ne sjeća počeću da vjerujem da sam tu Stelu sanjala i da stvarno nije ni postojala. Jednako kao ni one moje omiljene Sport žvake kojih se isto niko ne sjeća, pa se pitam od ovih 40 – jesam li ja stvarno bila svo vrijeme ovdje ili su me u nekom periodu Marsovci vodili na izlet?

Ali, da se vratim na prošlu godinu. Najbolja stvar koju ću ponijeti iz nje i prva odluka sa kojom ulazim u naredni period jeste da sam odustala od planiranja i pisanja ciljeva. Moja 40-ta godina me tome naučila. Kako? Tako što je ispala puno bolja od svih mojih zamišljenih i zapisanih planova i želja.

Naime, ja sam godinama pisala ciljeve i planove i čitala ih i popravljala i vjerovala u njih. A život mi je servirao puno toga dobrog što ja nisam čak uspjela ni poželjeti. Tako sam u nekom momentu u ovoj godini rekla sebi:

“Hana, baci ti sve te svoje papire i planove, jer sve ovo što ti stiže i u čemu uživaš je puno bolje, a nema ga u planovima. To znači samo dvije stvari: ili ne znaš planirati, ili se potcjenjuješ”

I bukvalno jeste tako – da mi je neko u decembru prošle godine rekao kako ću samo par mjeseci nakon toga provesti 3 sedmice u Americi, na način kako se to stvarno desilo – proglasila bih ga ludim. Da mi je neko rekao da ću u ovoj svojoj godini upoznati i zavoljeti ljude koji će mi postati toliko bliski i važni i koji će uspijevati da me iznenade i dovedu do suza od sreće ne znam više ni sama koliko puta – rekla bih mu da pretjeruje.

A sve se to desilo. I sve to me naučilo da sljedećih 40 godina budem pametnija i opuštenija i da ih proživim baš ovako kao ovu moju četrdesetu – samo otvorenog srca i očiju, spremna da prihvatim sve šanse i prilike koje mi SveMir sprema. Definitivno bolje od mene zna šta mi treba, a možda čak i šta zaslužujem.

Dvije mudre osobe su mi rekle da prelaskom u petu deceniju (jebote, ja se sve zezam sa tim, ali stvarno zvuči ozbiljno, mogla bih bar razmisliti o tome da iscijepane farmerke zamijenim nekim čitavim?!) od svega najprije naučiš da od sebe odbaciš gluposti i pravila. Ja imam mali problem sa tim jer nemam baš puno toga što mogu odbaciti, pravila sam uglavnom uspijevala ignorisati i do sada. Ali nešto kontam da ću se u sljedećih 40 truditi da budem manje stroga prema sebi. Sama sam sebi uvijek bila najveći kritičar, najveće zvocalo, najgora prijateljica i ona što ne prestaje zvocati. Kad bih nekom drugom glasno rekla sve ono što vrlo često govorim sebi garantovano bih dobila čak i batine.

Nešto kontam, 40 godina takvog domaćinstva samoj sebi je dosta i vrijeme je da prestane, pa će to biti moja druga odluka sa kojom ulazim u naredni period. Pisaću vam možda 2056. o tome kakvi su bili njeni rezultati :D

Hvala svima koji su bili dio mojih prvih 40 godina, posebno onima koji su ovu 40-tu učinili nezaboravnom <3 To ste svi vi koji ste me nasmijavali, voljeli, ljutili, tjerali da se preispitujem, učim, rastem, radujem i živim onako kako najbolje znam. 
Volim vas <3

P.S. Naravno da je ilustracija za ovaj tekst moja najdraža fotka u životu <3


10 comments

  1. Sretan ti okrugli rođendan! Poželjet ću ti puno zdravlja, a odmah nakon toga i ostvarenje svih velikih i malih želja!
    Što se tiče zvocanja, i sama sam po tom pitanju grozna, ali nekako si lakše oprostim kad si zvocam sama, nego kad to radi netko drugi ;)
    Sretno! :*

  2. U pravu si, život nam daje i bolje od onoga što zamislimo, na nama je samo da budemo otvoreni za njegove darove.
    Želim ti mnogo životnih darova i ubuduće, i da nam dalje pišeš o njima :).

  3. Draga Hana CB,sretan rođendan i dobrodošla u klub ležernijeg prebivanja i sitnoh radosti koje su narasle jer im mi to dozvoljavamo.

Leave a Reply

X