Tešanj – gradić u koji ne idete usput, ali evo zašto vrijedi otići namjerno

Autorica: Hana Kazazović

Već nekoliko dana pokušavam napisati tekst o svojoj posjeti ovom gradiću, i svaki put zapnem na početku. Zapnem jer ne znam kako objasniti vama, jer ne znam objasniti ni sebi, kako mi je trebalo skoro pune 42 godine da prvi put dođem u ovaj grad. Nalazi se na nepunih 100 km od Zenice, skoro pa u komšiluku. Ali prosto, put me nije vodio tamo, iako skoro svaki dan koristim neki od proizvoda iz Tešnja, kiselu vodu na primjer.

Upravo zato sam Tešanj stavila na spisak od 10 gradova koje ću posjetiti ove godine u BiH. Pa se onda desilo da ga u par dana posjetim dva puta – jer se ne pika da si bio u Tešnju ako se nisi popeo na tvrđavu, a ne ide ni da se po pljusku penješ na istu, posebno ako imaš namjeru napraviti fotografije :)

Eto tako, Tešanj i ja smo se družili dva puta i to je bar mrvu ispravljanje nepravde zbog toga što se nismo upoznali ranije. A trebalo je, realno. Jer, ovo je mali gradić koji možete cijeli obići za kratko vrijeme, ali je isto tako i gradić koji će vas očarati svojim ulicama, jer su onakve kakve su bile prije par stotina godina. Dok hodate imate osjećaj da ste upali u neki vremeplov koji vas je vratio nazad.

Upravo zbog toga mislim da je veliki potencijal ovog gradića turizam i da bi uz malo rada na planiranju mogli dovoditi puno turista ovdje. A ako vi budete negdje u blizini evo šta sve možete vidjeti, ako namjenski odlučite doći. Jer, Tešanj nije grad u koji svraćate. Nije na prolaznoj cesti i nije nikome usput. I valjda vas, upravo zato što u njega dolazite namjerno, dočeka kao dragog gosta i učini da se baš osjećate dobrodošli :)

Tesanj

Tešanjska tvrđava

Nije da sam obišla puno tvrđava, ali mi se ova u Tešnju baš dopala. Kad ulazite u grad, tu je odmah u sredini, kao čuvar. U stijenu na kojoj je izgrađena sam piljila dugo razmišljajući o tome kako prosto takva pozicija tvrđave djeluje logično. I to što u nju možete ući samo kroz jedan ulaz iz grada je isto zanimljivo.

Našla sam da je građena dugo, još od Ilira i da su je dograđivali Rimljani, Slaveni i Turci. Služila je za odbranu grada i u njoj je uglavnom boravila vojska. Velika je, jedna od najvećih u BiH.

Tesanj

I u takvom je stanju da zaista pruža potencijal za održavanje različitih manifestacija. U samom je gradu, pristupačna, sa velikom površinom na kojoj već sada ima bina i tu se održavaju povremeno koncerti. Već sada ima i muzejska postavka u kuli, ali sam sigurna da se ova ljepotica može mnogo više iskoristiti za razna dešavanja i da može postati centar turizma u ovom gradiću.

Muzejska postavka na tvrđavi u Tešnju
Muzejska postavka na tvrđavi u Tešnju i barjak iz 1526. godine, sa bitke na Mohaču

Posebno mi se dopada ulaz na tvrđavu do kojeg dolazite iz čaršije. U čaršiji je kaldrma i male radnje i jedina mana koju moram spomenuti je što je otvorena za saobraćaj. Ne znam koliko bi Tešnju umanjila prohodnost da ova ulica nije za vozila, ali zaista bi bio poseban ugođaj šetati ovim dijelom polako, bez gledanja ide li automobil. Možda nekad u budućnosti bude nešto tako, ko zna…

Pogled sa tvrđave na Tešanj
Pogled sa tvrđave na Tešanj

Sahat kula u Tešnju

Kažu da je izgrađena u 17. vijeku, u periodu kad se tešanjska tvrđava počela intenzivno razvijati. Jedna je od 4 sahat kule u BiH koje i danas rade, od ukupno 21 koliko je izgrađeno. Visoka je 18,5 m i poklon je Fehim-bega Smailbegovića.

Tesanj

Eminagića konak u Tešnju

Zaista sam uživala u posjeti ovoj predivnoj građevini. Eminagića konak je jedan od depadansa muzeja Tešanj i pripada grupi najstarijih i najljepših objekata gradske stambene arhitekture ovog grada. Izgrađen je prije 1860. godine i u njemu je do osamdesetih godina prošlog vijeka živjela porodica Eminagić, bogati veleposjednici i trgovci. Nakon toga je kuća propadala i u devastiranom stanju je otkupila općina Tešanj, te renovirala i otvorila za posjete.

Eminagića konak Tešanj
Eminagića konak

Bila sam u mnogim muzejima koji vam pokušavaju dočarati način života ljudi u proteklim vijekovima. Međutim, ako zaista želite osjetiti kako se živjelo nekad, preporučujem posjetu ovom zdanju. Jer su u njemu uređene sobe onakve kakve su bile nekad ranije i baš imate taj osjećaj dok hodate kroz kuću i hodnike. Tačno sam u svakoj sobi očekivala da na kauču zateknem nekog od ljudi, toliko mi je sve vjerno bilo. Taj osjećaj je sigurno pojačan činjenicom da se na sprat penjete bosi, kao kod svoje kuće. I u prvi momenat pomislih kako je možda to pretjerano (iako razumijem potrebu da se zaštiti sve i traje što duže). Ali mi je poslije bilo drago i totalno sam imala osjećaj da sam Eminagićima bila u posjeti, samo ih eto ne zatekoh kod kuće :)

Eminagića konak Tešanj

Ono što mi je još bilo zanimljivo je to što smo u jednoj od prostorija vidjeli fotografiju Esme Eminagić Hercegovac, tešanjske skojevke. Bila je partizanka i to veoma značajna u 2. svjetskom ratu, a rasla je tu u kući.

U prizemlju se nalaze i neke zanimljive postavke koje nemaju vezu sa Eminagića porodicom, ali su se lijepo uklopile. Tu prije svega mislim na obućarsku radionicu majstora Hajrudina Mulalića.

Posebno moram pohvaliti djevojku koja nas je vodila kroz kuću, zaspolenicu muzeja. Nažalost sam zaboravila ime, ali upravo onako kako je ona odradila tu našu posjetu bi svi zaposlenici u muzejima svuda trebali raditi. Vidjelo se da jako voli i poznaje svoj posao.

Eminagića konak u Tešnju

Mezar Muse Ćazima Ćatića

Imala sam privilegiju da nas po Tešnju voda Tešnjak – Zoraid iz jedne od prethodnih priča. I nakon ove posjete bih svima preporučila da ih svuda uvijek vodaju lokalci, jer oni najbolje poznaju svoj grad i znaju sve priče i odvešće vas tamo gdje vi nikada ne biste sami otišli.

Nisam se stigla njemu ni zahvaliti na tome što nas je proveo kroz Tešanj, pa evo ovdje pišem jedno veliko HVALA. Jer zaista je čast kad vam neko pokloni potpuno nesebično toliko svog vremena.

On nas je i odveo do mezara pjesnika Muse Ćazima Ćatića. Nisam znala da je tu sahranjen, a mezar uopšte nije teško pronaći pa eto da znate i vi.

Iako je pjesnik rođen u Odžaku, majka mu je bila iz Tešnja i tu je proveo puno svog vremena. A Tešanj  je (to je sam rekao i tako piše na tabli) doživljavao kao “najviše svetište svoje mladosti i pjesničkog života”.

U svakom slučaju, ovo je gradić koji ima potencijal. Za sada u BiH vrijedi kao jedan od jačih privrednih centara, ali sam sasvim sigurna da može postati i mjesto koje će turisti rado posjećivati. Treba mu samo malo pažnje i planiranja, te smišljenih aktivnosti. A vjerujem da će Tešnjaci i to dovesti u red. Kad su uspjeli privredu izgurati za koplje dalje od ostalih u BiH, ne vidim razlog da i kulturu i turizam ne podignu na približan nivo. Startnu poziciju, lijep i zanimljiv gradić sa nekoliko zanimljivih stvari za vidjeti – već imaju :)

Program osnaživanja nezavisnih medija, Independent media empowerment program (IMEP)


 — — 

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X