Stoji mi kamen u stomaku od kako sam pročitala vijest o pogibji porodice kod Mostara. Pardon, ne pogibiji, ubistvu porodice na cesti kod Mostara. Jer kada pijan sa 2,5 promila alkohola sjedneš za volan realno je da su velike šanse da nekog ubiješ. Toliki nivo alkohola je teško pijanstvo i osoba nije sposobna ni za normalno hodanje, a kamoli upravljanje automobilom.
A prečesto nam se to dešava. Statistike nesreća su užasne i uzrok je prečesto vožnja u alkoholiziranom stanju. Razmišljam o tome kako bi se to moglo spriječiti, jer realno osoba koja je već pod uticajem alkohola nije sposobna donositi racionalne odluke i od takve osobe je nerealno očekivati da će reći “Ma nisam za vožnju, odoh uzeti taksi”. Znamo da su osobe pod uticajem alkohola uglavnom ubijeđene da mogu sve i da su potpuno sposobne za sve.
Zato rješenje treba tražiti na drugim mjestima. Prije svega policiji koja bi morala pojačati kontrole i to zaustavljajući sve redom i testirajući ih na alkohol tokom noći. I kazne bi morale biti veće, da svako ko i pomisli na vožnju pod uticajem alkohola zna da će skupo platiti tu vožnju i ostati bez vozačke na neko vrijeme. Da, i to bih uvela kao kaznu, oduzimanje vozačke na pola godine bar. Pa da kad kreneš uveče organizuješ ko će te voziti kući, ako ti se pije.
Imamo tu i dodatni problem korupcije u policiji i to da svako zna nekog i da se mnogima gleda kroz prste. Neko na Twitteru napisa da bi trebalo napraviti neku nezavisnu komisiju kojoj bi se mogle slati anonimne prijave za sve sumnje u korupciju po ovom pitanju. Vjerujem da bi se moglo napraviti nešto tako, a moralo bi.
I na kraju nam ostaju svi silni vozači koji u normalnim uslovima potpuno trijezni divljaju na cesti jer prosto nisu normalni. Posebno se to često dešava kad voze veće vozilice, kamione, kombije ili ove džipove. Ja sam znala iz auta prijavljivati takve kad ih vidim, da li firmi za koju voze ili policiji. I nikad nisam ni sekundu mislila o tome da li je ok da to uradim ili kako neki kažu “Dobiće otkaz, a možda hrani porodicu”. Neka dobije, pa će možda drugi put razmisliti kad sjedne za volan. Jer u drugom scenariju evo šta dobijemo – ubije cijelu porodicu.
Kamen mi stoji u stomaku zbog tuge za izgubljenim životima. A još više zbog straha da nam ni ovo neće biti dovoljna opomena da se stvari promijene.
Ako moje pisanje na na bilo koji način obogaćuje vaš život i želite podržati moj rad, možete to učiniti na tri načina.
Prvi je kupovinom e-knjige “Na putu prema sebi”. To je zbirka odabranih tekstova sa bloga, pisanih uglavnom do 2018. Kupiti je možete na linku ovdje – https://cyberbosanka.gumroad.com/ Uvod u knjigu možete pogledati ovdje – https://bit.ly/3AnTuvn
Drugi način je jednokratnom donacijom (više informacija o tome na https://cyberbosanka.me/podrska/. Time pomažete i nepostojanje reklama u mojim sadržajima. A reklame smaraju, zar ne 😉
A treći način je da se pribilježite na moj newsletter koji šaljem subotom ovdje – https://cyberbosanka.me/newsletter/
Posebno hvala onima koji su me do sada podržali na razne načine, znate vi ko ste i hvala od ❤
