Autor: Hana Kazazović
Sinoć sam u Zenici gledala predstavu koju sam odlučila pogledati pročitavši naslov. Naime, rečenica – za šta biste dali svoj život? mi se toliko vrtila po glavi od kako sam je pročitala, da sam prosto morala otići da vidim o čemu se radi u predstavi i kako ona odgovara na to pitanje.
Nisam pozorišni kritičar i sve što pišem je samo moj doživljaj. A ova predstava definitivno spada u red onih koje će mi još dugo rovariti po glavi i tjerati me da razmišljam. Nešto mislim – to vjerovatno i jeste jedan od ciljeva iste. Jer ovo sigurno nije predstava koja će vas zabaviti ili nasmijati.
Ovo je nešto što će vas nekoliko puta tokom samog izvođenja dovesti na rub – nekad od muke kojom ćete biti obuzeti gledajući likove koji pred vama izvode nešto što se stvarno desilo, nekad od siline osjećaja koji će vas obuzeti jer ste već ranije nekad mislili o tome šta je određenu osobu natjeralo da učini ono što je učinio.
Konkretno, u predstavi glumci pred vama redaju likove iz prošlosti, manje ili više poznate, koji su svoje živote dali za nekog ili za nešto. Tu su vojnici koji su ginuli za ideje i vojnici koji su spašavali svojim životom druge, tu su teroristi koji su ubijali druge radi ideja, tu su ljudi koji su se žrtvovali da bi spasili druge… Neke znate jer ste o njima učili na časovima istorije. Neke znate jer ste gledali vijesti.
Međutim, gledati ih takoreći ispred sebe, jer glumci u stvari igraju njih i dočaravaju ono što su oni govorili, osjećali, uradili… dovede vas u situaciju da možete skoro zamisliti kako su se osjećali.
Ne znam kako su drugi prošli kroz ovu predstavu, ali sam ja nakon nje imala želju da odem negdje u ćošak i malo plačem… zbog svih onih koji su bili heroji i bez čijih djela bi svijet danas ko zna kako izgledao. One druge, koji su idući u smrt ubijali druge razumjeti neću nikada.
I ne mogu da ne razmišljam o tome kako imamo oko sebe takve suprotnosti – ljude koji su u stanju poginuti da bi spasili nekog, a da pri tome ne razmišljaju ko je i kakav je taj neko. I one druge, koji su u stanju zbog neke sulude ideje o rasi ili naciji ubiti na stotine ljudi.
A pri tome svi spadaju u istu vrstu, u ljude.
Da izvinete, mene to potpuno zbunjuje.
Predstava „Za šta biste dali svoj život?“ je regionalna koprodukcija East West Centra Sarajevo, Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, Pozorišta “Promena” iz Novog Sada i Novosadskog pozorišta (Újvidéki Színház). Režirao je Haris Pašović, a okupila je zaista fantastične glumce. Oni su mi najjači dio predstave i svi redom su bili odlični. Posebno su me oduševile cure koje su u predstavi pjevale i Dušan Vukašinović (akcenat na liku Svetozara Markovića). Svi su mladi i iskreno se nadam da će imati još puno prilika u daljem radu da pokažu sav svoj talenat, a itekako ga imaju.
Predstava je urađena na neobičan način – publika sjedi između glumaca i na neki način je sama dio scenografije i samog djela. Valjda i zbog te blizine ne možete ostati ravnodušni na ono što se dešava oko vas, nego imate pojačan doživljaj. I svidjelo mi se to, iako moram priznati da sam na početku pomislila „Ajoj, što ovo ovako, valjda neće i od nas tražiti da nešto radimo?!“
Ne, nisu tražili :)
I da, moram pohvaliti kraj koji je savršen. A da ne bude da mi je sve bilo savršeno, moram reći da je možda moglo biti mrvicu kraće, jer mislim da bi time bilo puno efektnije. Neki dijelovi su meni malo predugo trajali.
U svakom slučaju, ovo je predstava koja će vam ostaviti pomiješane osjećaje i zbrku u glavi, ako sebi dopustite da se bavite pitanjima koja otvara. Još ako imate nekoga sa kim ćete diskutovati o njima i sa kim ćete probati da odgovorite na pitanje iz naslova – njen učinak je potpun.
Zato ću završiti sa rečenicom iz predstave koju sam odmah zapisala i kojoj se vraćam razmišljajući o njoj, a ona kaže:
Bolje umrijeti za ideju koja će živjeti, nego živjeti za ideju koja će umrijeti.
