Autor: Hana Kazazović

Za dva dana će se u Banjaluci održati Poslovni forum “Porodične firme”. Zašto mislim da je ovaj forum dobar i zbog čega može biti koristan privatnicima, te zašto bih ga ja preporučila svima onima koji se bave privatnim biznisom? Ovaj tekst je upravo odgovor na ta 3 pitanja.

Iako imam “samo” 36 godina iza mene je nekih 15-ak godina rada u privatnom sektoru od čega sam 10 provela kao vlasnica 2 privatne radnje. Prvo je to bila neka vrsta grafičke radnje a zatim trgovina. I konačni saldo tog mog samostalnog rada je bio da sam propala, odnosno zatvorila radnju. Od toga je prošlo 2 godine tako da imam vremenski odmak koji mi je omogućio da situaciju sagledam prilično hladne glave, tako da sada tačno znam gdje sam griješila i koje sam pogrešne poteze povukla.

A nije moralo biti tako da sam tada imala neka znanja koja imam sada. Da sam mogla iskoračiti iz te svoje situacije i pogledati sve objektivno, sa strane.

Ovo je luda država, to svi znamo. I ovo je vjerovatno jedina država na planeti koja te stimuliše da radiš “na crno” i da kršiš zakone jer se tako više isplati, odnosno kazne su često manje ako te uhvate da radiš nešto nelegalno nego ako napraviš neku grešku u regularnom poslovanju. Ovo je država koja totalno destimuliše svaki oblik normalnog poslovanja, po zakonu i pravilima koja je propisala. I ja zbog toga skidam kapu i klanjam se do poda svima onima koji i dalje pokušavaju, rade i uspijevaju opstati i poslovati pozitivno – po zakonu, bez štela, veza i sličnih “olakšavajućih” okolnosti.

A posebno se uvijek divim firmama u kojima rade porodice. Znate ono – glava porodice napravi firmu u kojoj rade njegova žena, a često i djeca nakon što završe školu i dođu u godine kada trebaju početi sa radom. Super je kada djeca žele da rade u porodičnoj firmi i kad se školuju da bi stekli potrebna znanja za to. Jer nekako – kome ćete više vjerovati ako ne svojoj ženi, djetetu, bratu… nekome ko je bio uz vas i dok ste bili “niko” i ko će biti uz vas i ako opet budete to isto.

Ali – da li je to dovoljno? Da li je pozicija na primjer brata dovoljna kvalifikacija da mu povjerite da radi odgovoran posao u vašoj firmi? Da li on to zaista zna raditi?

Poznajem dosta privatnika koji imaju baš ovakve firme. I od njih sam znala čuti veoma zanimljive stavove i tumačenja na ovu temu. Znam da mnogi imaju problem sa familijom kad trebaju primiti nove radnike. Familija očekuje da ima prioritet u zapošljavanju bez obzira na znanja kojima raspolaže.

Znate kako to ide – što bi X.Y. zaposlio nekog lijevog na posao marketing menadžera kad ima rodicu koja ništa ne radi i traži posao?

Zna li ta rodice to raditi? Ma k’o da je to bitno – naučiće.

I tako rodica dobije posao a gazda / vlasnik ima problem jer prema njoj ne može da se ponaša kao prema ostalim radnicima. Jer – ako joj kaže da nešto ne radi kako treba ili je možda zbog greške kazni smanjenjem plate – eto belaja u familiji.

I zbog toga znam da mnogi privatnici izbjegavaju zapošljavanje familije – na nos im izašlo.

Ali takođe znam i mnogo onih koji su došli do određenog nivoa u poslovanju i sad su već u situaciji da rade 10 poslova odjednom jer ne znaju kako dalje. Za neki dalji rast nemaju mogućnosti jer sami ne mogu stići raditi više poslova odjednom. A ne znaju kako prenijeti odgovornost na nekog drugog, ne znaju odabrati nekog ko bi određen dio posla preuzeo od njih, boje se da će ispuštanjem određenih konaca iz svojih ruku sve što su do tada napravili propasti i sl.

Treba im upravo onaj pogled sa strane koji je meni trebao. Treba im neko ko neće biti emotivno vezan za firmu – neko ko će tome pristupiti profesionalno i raditi najbolje što zna da bi je odveo korak dalje.

Uopšte nije jednostavno ni lako naći takve ljude. I teško je u nešto što si stvarao sam od početka provodeći 18 sati dnevno na poslu pustiti nekog sa strane.

Ali se može. I mora ako želiš dalje.

Na ovom poslovnom forumu će se pričati o takvim stvarima. I pričaće ljudi koji mogu ponuditi konkretne odgovore na pitanja koja muče privatnike jer imaju dovoljno znanja i iskustva da pričaju o tome.
To nisu ljudi koji znaju samo teoriju kako bi nešto trebalo da funkcioniše, a to je meni lično uvijek išlo najviše na živce kod mojih profesora na ekonomiji. To su ljudi koji su radili i rade u privatnom sektoru i koji znaju šta znači uložiti svoj novac i vrijeme u nešto i rizikovati. 

Ja bih voljela da sam prije nekih 5-6 godina imala priliku slušati predavnja ovakvih ljudi i postaviti im neka konkretna pitanja. Možda bi u tom slučaju moja trgovina i danas bila živa. Jer, znanja koja sam ja imala i kojima sam vodila svoj biznis su bila ona koja sam dobila na Poslovnoj školi od profesora koji su uglavnom čitav život bili samo profesori. I najčešće su svi primjeri o kojima smo govorili bili primjeri sa zapada, iz Amerike uglavnom. Vječito sam imala haos u glavi kad sam željela te neke naučene teorije primijeniti ovdje, u našim (ne)uslovima.

Pošto lično poznajem mnoge naše privatnike znam i koliko oni najčešće misle da sve znaju najbolje. I 95% njih će na ovakve konferencije i forume odmahnuti glavom uz komentar “Šta će to meni, ja to sve znam i bez njih!”

A brojke kažu drugačije. 70% menadžera ne zna – jer 70% porodičnih firmi ne preživi transfer iz prve u drugu generaciju. 

Šta to znači? To znači da od 100 firmi njih 70 propadne nakon što njihov osnivač prestane sa radom jer ne uspije na svoju djecu ili nasljednike prenijeti entuzijazam i znanja potrebna da firma opstane.

70% te djece naslijedi firmu, ne zna kako dalje sa njom i propadne.

To sve ne mora biti tako. Popričajte o tome sa ljudima koji će vam reći kako da radite da to ne bude tako. Sa ljudima koji to znaju a nemaju nikakav interes od bilo čega što će vam reći. Do ovih ljudi inače nije jednostavno doći, a za 2 dana ćete imati priliku da ih pitate sve što vas muči. Ja preporučujem da to iskoristite. Jer, nije baš za pohvalu i ne jača ego kad u svojoj biografiji ovako kao ja napišete “Imala radnju pa propala sa njom”.

Sve informacije o forumu imate na stranici http://porodicnefirme.com/

Napomena: Da ne bude zabune – ovaj tekst nije plaćen / sponzorisan i nije napisan zbog toga što firma za koju radim pomaže u organizaciji foruma. Napisala sam ga svojom voljom upravo zbog toga što poznajem najmanje 5 ljudi koje bih voljela lično dovesti na ovakva predavanja jer znam da bi im bila korisna. A da im kažem “Hej, znaš da bi ti trebao poslušati predavanje o tome kako da prevaziđeš krizu u svom poslovanju?” rekli bi mi “Šta ja imam slušati bilo koga, da ne znam takve stvari ne bih imao sve ovo što sada imam…” I slično.

I napisala sam zbog toga što sam imala priliku slušati neke od predavača pa znam koliko su zanimljiva i korisna znanja koja prenose na ovakvim predavanjima.