Autorica: Hana Kazazović

Da napunim baterije inspiracijom.

Pisala sam o tome koliko mi je prošle godine falila Spark.me konferencija. Godinama mi već ona dođe kao kalibriranje mozga, podešavanje na postavke koje mi onda omoguće da radim, stvaram i gledam ispred sebe bez previše negativnosti i sumnje. Taj osjećaj se vratio sad za vikend jer to Spark.me može, obzirom da je već odavno prerastao okvire konferencije i postao mjesto koje volimo i kojem se radujemo unaprijed.

Da na licu mjesta vidim kako promjena može biti veliki korak naprijed.

Jer ovogodišnji Spark.me je održan na novoj lokaciji, u Tivtu. Navikli smo svi mi bili na Bečiće i Budvu i priznajem da nisam znala kako će sve izgledati ovaj put. Nisam samo ja bila u dilemi – i organizatori su, naravno. Rekli su mi da su krenuli baš zbog toga puno ranije sa pripremama i znate šta – sve je bilo super. Promjena lokacije je bila zaista veliki korak naprijed. Meni se dopalo sve.

Da vidim kako razmišljam o istim stvarima kao i oni koji su mi uzori, na neki način

Jer pisala sam o dilemama koje me muče vezano za internet i društvene mreže. I nekoliko govornika se bavilo tim temama, pa mi je bilo drago vidjeti da razmišljam slično kao mnogi od njih. I ne samo to – mnogi od posjetilaca sa kojima sam pričala misle isto i osjećaju iste pritiske i dileme.

Pomoglo mi je sve to, da budem iskrena. Imaću o čemu razmišljati u narednom periodu, a vjerujem i naći način kako da sve svoje dileme iskoristim.

Da čujem odlična predavanja koja inspirišu na razmišljanje i rad na sebi

Da, osnovna stvar ove konferencije jesu predavači koji su uvijek aktuelni i dovoljno stručni da ti ponude znanja i ideje, te otvore uvide u neke stvari o kojima možda nisi ni razmišljao. Tokom dva dana smo čuli puno njih i iako imam svoje favorite, moram priznati da ne mogu izdvojiti nekog koga bih željela posebno spomenuti. Zašto? Jer mi je sve što sam čula u ta dva dana sjelo u glavu kao jedna cjelina koja sad radi za sebe i okreće one vijuge u glavi na neki poseban način.

Osnovna stvar nakon povratka sa ove konferencije je to da mi mozak radi stalno i količina stvari koje mi padaju na pamet me uvijek malo prepadne, jer je praćena samouvjerenošću koja mi inače nije svojstvena. Ovog momenta mi se čini da mogu sve i držaće to mene još par mjeseci sigurno. Pišem planove i određujem ciljeve i da, to je ta energija koja mi je falila u 2018.

Da budem sretna kao malo dijete zato što se i mom bratu dopala konferencija

Meni lično je ovo bio najjači utisak konferencije – da moj brat nakon prva dva predavanja kaže kako mu se dopalo i kako neće propustiti nijedno (i nije, sve je odslušao do kraja), te da nakon konferencije sam sebi odredi cilj koji želi ostvariti do sljedećeg Spark-a. Vječiti skeptik, neko ko vrlo teško daje visoke ocjene za ovakve stvari i osoba koju inače konferencije nešto posebno nisu nikad ni zanimale je bio vrlo zadovoljan i planira posjetu i sljedeći put. Ako to nije pokazatelj koliko je ovo dobro, ja onda ne znam šta je :)

I za kraj:

Meni je ovo bio najbolji Spark.me do sada, a posjetila sam 6 od 7. I da, subjektivna sam vrlo i svake godine kažem isto – da je najbolji do sada. Ekipa koja ga radi uvijek nađe način da pomjeri ljestvicu na gore i dovede predavače koji vrijede i organizuje sve tako da se osjećaš ugodno i opušteno i kao kod kuće.

Čast mi je i zadovoljstvo biti dio ove priče i ponosni sam ambasador ove konferencije od prvog dana. Daleko je maj 2020. ali ako bude zdravlja i mene, znam gdje ću biti i ja :)