Nekad sam redovno pratila fudbal i išla povremeno na utakmice NK “Čelika” i reprezentacije. Onda sam nekako prestala, dijelom što mi je počela smetati gužva, a najvjerovatnije je do godina – kad ih skupiš određeni broj onda ti svašta nešto smeta, zar ne?

Juče sam se poslijepodne vraćala kući od mojih i usput sretala očeve sa sinovima i mlade ljude omotane šalovima Čelika. I baš mi je nekako bila lijepa ta atmosfera i potiha nada i radost koja se vidjela na njima. Idu na utakmicu i to ne bilo kakvu, nego Čelik – Sarajevo, šesnaestina Kupa BiH.

Godinama traje muka NK “Čelik”. Počela je prije par decenija kad su loši ljudi taj klub koristili za svoje lične interese, pa su ga pljačkali kako su god znali. A znali su dosta, s obzirom na iznose koji su se u tom klubu pronevjerili. Onda je prije par godina klub bio na rubu gašenja. Ljudi koji ne prepoznaju značaj tog imena i trajanja su htjeli da se riješe belaja tako što će ga ugasiti i vjerujem na taj način pomesti pod tepih sve loše čemu su uveliko i sami doprinijeli.

Međutim, grupa momaka i djevojaka, onih istinskih zaljubljenika u klub se tome usprotivila i preuzeli su klub krenuvši ne od nule, nego iz ogromnog minusa. Počeli su sa takmičenjem u nižerazrednim ligama igrajući po livadama i mjestima koja prije nisu mogli ni zamisliti. U klubu su se organizovali i napravili planove za vraćanje dugovanja i za lagani uspon ka višim rangovima takmičenja. Igrali su uglavnom mladi momci ponikli u Čelikovom podmlatku. 

I krenulo je na bolje, uz stalnu borbu sa onima koji u “Čeliku” i u njima vide prijetnju ili bar ne vide ništa značajno.

Sinoć je NK “Čelik” pobijedio FK “Sarajevo” pred skoro punim stadionom. Gledala sam na TV-u dio utakmice i penale na kraju. Mislila sam da je tako nešto nemoguće, jer ipak se radi o okršaju ekipe iz 2. Lige FBiH i Premijerligaša. Ali se pokazalo da srce i želja mogu nadomjestiti sve ono što ti inače možda fali da bi bio ravnopravan.

Ne pratim inače fudbal, ali sam sinoć bila jako sretna. Toliko da sam pred spavanje navodeći u svom redovnom ritualu na čemu sam sve zahvalna tog dana rekla “Zahvalna sam na tome što je Čelik pobijedio večeras”. Jer je to obradovalo cijeli grad, odnosno sve one kojima je srcu bliska crno-crvena kombinacija, sve one kojima je “Čelik” jedan od simbola ovog grada. Jer je ovo pobjeda koja pokazuje da se isplati raditi ispravno, pošteno, polako i sa planom. 

I zato čestitam ekipi koja je napravila ovakav “Čelik”, stručnom štabu i momcima na terenu. I naravno i publici koja je bila itekako bitan dio ove pobjede.