Autor: Hana Kazazović

Prije desetak dana mi je stigla knjiga “Kuhanje” autorice Slađane Nine Perković i tek sam juče uspjela da odvojim vrijeme za čitanje znajući da ovo nije knjiga koju mogu iščitati usput i sa “pola mozga upaljenog”. I bila sam u pravu što sam čekala priliku da je pročitam polako, puštajući da me svaka priča posebno okupira i da u svaku mogu uroniti na miru.

Knjiga “Kuhanje” je zbirka 12 priča iz života. Ženskih, jer su u svima likovi žene, a muškarci se ili spominju usput ili su sporedni likovi. Žene u njenim pričama kuhaju, rade obične stvari, razmišljaju, pričaju, a onda u nekom određenom momentu priča kao da uranja u posebnu, dublju dimenziju i suočavate se sa nekim njihovim ekstremom, da ne kažem često i ludilom.

Na primjer, žena koja je skoro savršena domaćica kakve srećemo oko sebe, ili smo joj i same slične, u nekom momentu počinje zamišljati kako ubija muža jer je nervira zato što škripi vilicom.

Ili Crna i Sijeda, meni najljepša priča u knjizi, o dvije stare prijateljice koje razgovaraju na klupi u parku, o životu i smrti, o djeci i o svemu što ih muči, sve ispričano tako kao da i vi sjedite tu pored njih, slušate ih i gledate.

Ali, iako rekoh da su priče ženske, nisu namijenjene samo ženama, da me ne shvatite pogrešno. Podjednako će se svidjeti i muškarcima jer je glavni adut ove knjige pisanje i pripovijedanje, te život.

Slađana zaista piše savršeno, dočaravajući vam i mirise i slike, zvukove i sjene, pa vam se svih ovih 12 priča odvrte pred očima kao fragmenti ljudskih života, onakvi kakvi jesu. Bez uljepšavanja, tu je sve – muka i tuga, histerija i strah, ženski stereotipi i njihove borbe, sve ono što nas okružuje. Sve ispričano tako da vam i oni crni i teški momenti iz knjige ne predstavljaju problem za čitanje, a to je meni uvijek nekako pokazatelj dobrog pisca.

Ja “Kuhanje” preporučujem svima koji vole domaću prozu i koji vole dobro pisanje. Ima u ovoj kuhinji puno svakog od nas koji smo rođeni na ovim prostorima. Prepoznaćete dijelove knjige u sebi, pronaći ćete vezu sa likovima na različitim mjestima, razmišljaćete još dugo o njihovim dijalozima i postupcima i jedino što će vam biti žao je što priča nema više.

Urednik izdavačke kuće “Imprimatur” u čijem je izdanju izašla ova knjiga kaže da je malo falilo da Slađana ove priče obriše sa računara. Srećom nije, nagovorili su je i poslala ih je njemu, a ja se samo nadam da će nastaviti sa pisanjem i da ćemo u nekom narednom periodu dočekati njenu novu knjigu.

Za sve koje zanima knjiga – javite se na email imprimatur.izdavastvo@gmail.com