čitajsamnom

Šta o biznisu možemo naučiti od Ivanke i njene cvjećare

By on January 26, 2011

Juče sam za Zenica-Online radila jednu lijepu priču o cvjećari. U stvari zanimljiv je čak i način na koji sam odabrala temu. Palo mi na pamet da na Facebook fan stranici pitam moje sugrađane gdje kupuju cvijeće, koga imaju za preporučiti. Iskreno sam bila iznenađena kada sam nakon 7 minuta dobila prvu reakciju, prvu od mnogih koje su mi preporučivale cvjećaru “Ivančica”. Kako sam i napisala u tekstu prvo što mi je palo na pamet bilo je “Ja bih voljela imati ovako odane mušterije!”

Bila sam u cvjećari i upoznala tetu koja stoji iza “Ivančice”. I nakon teksta koji sam napisala na Zenica-Online (Ivančica – mali cvjetni raj u Zenici) shvatila sam da mi je Ivanka (vlasnica) tema i za Cyber Bosanku. Zašto? Zato što od nje možemo naučiti mnogo o biznisu.

Kako početi svoj mali biznis?
Pitala sam Ivanku kako je ona počela sa cvjećarom. Ispričala mi je kako je u stvari čitav život aranžirala cvijeće iz svog vrta za sebe i za svoje prijatelje. Nije nikad maštala o tome da otvori cvjećaru ali su je svi nagovarali da to što ionako stalno radi pretvori u biznis. Tako je i nastala cvjećara “Ivančica” – hobi koji je rađen iz ljubavi je pretvoren u posao. Dobitna kombinacija jer Ivanka SAMO nastavlja da radi ono što voli.

Kako naučiti raditi posao?
Ovdje se radi o prirodnom talentu. Neko zna slagati boje, neko pjevati, neko slikati. Osobe poput Ivanke imaju dar za aranžiranje, za pravljenje lijepih stvari od bilo čega – cvijeća, smjese za kolače, platna…jednostavno sve što im dođe pod ruku oni pretvore u nešto lijepo i nešto drugačije. Jedna od takvih je i naša Jelena (LoveLeyla) koja od svakakvih trakica i kuglica pravi nakit. Idealna stvar je kad nešto što već znate pretvorite u posao. Ja volim vjerovati u to da svi nešto znamo i imamo neki talenat.

Kako krenuti?
Ili možda bolje reći – kako doći do toga da svoj hobi pretvorite u nešto što donosi koliko toliko novaca? Ivanka je imala prijateljicu koja joj je stalno trubila o tome kako ona sa tim svojim talentom mora imati svoju cvjećaru. Nije joj to rekla jednom, dva puta… Govorila joj je to svaki put, kad god bi od nje dobila lijepo aranžiran buketić za radnju. Prijateljica je i sama u privatnom biznisu pa je iz svog iskustva znala da to nije baš tako strašna situacija :) Znači – treba vam neko ko će u vas vjerovati više nego što sami vjerujete u sebe.

Kako postati ozbiljan privatnik?
Znate šta, sreća je pa za uspješan i dobar biznis uopšte ne morate biti ozbiljni. Naprotiv, bolje je ako u sebi zadržite originalnost i neko svoje Ja, makar imali knjigovodstveni servis. Kada sam pitala Ivanku kako je naučila da tako dobro radi sa ljudima da oni odmah stanu uz nju rekla mi je samo nekoliko riječi – da voli ljude oduvijek i da joj je najveća radost kada ih uspije učiniti srećnim bar za momenat.

Ali nema škole za to!, pomislih očajno. To imaš ili nemaš u sebi.

Ivanka konkretno nije pohađala nijednu poslovnu školu i nije završila nikakav kurs. Sve što radi i način na koji radi su joj urođeni, onako po osjećaju. Za svoj mali biznis nije radila nikakvu reklamu. Jedina reklama su joj zadovoljne mušterije. Ne planira otvarati lanac cvjećara i uživa kada čak jedan cvijet izmami osmjeh kupca.

Meni koja sam pročitala brdo poslovnih i knjiga koje govore o tome šta i kako trebate raditi da bi uspjeli u biznisu, da bi uspostavili dobre odnose sa ljudima i sl. je uvijek zanimljivo kada naiđem na nekog ko te stvari ne čita nego radi onako od sebe. Konkretno u mnogim tim knjigama ćete naći savjet da se prema svakome postavite kao prema posebnoj osobi koja vam je zaista važna. Ivanka to radi onako sama od sebe sa svakom svojom mušterijom – svakoj se posveti i potrudi kao da joj je najvažnija u životu. Kada smo se dotakli nekih drugih tema naišla sam na još neke lekcije. Na primjer onu da ljude uvijek pohvalite, čak i kada za to nema neke posebne potrebe. Ona je spomenula kako je imala običaj kćerku pohvaliti prije odlaska na spavanje jer je lijepa i pametna, onako bez povoda. I na sve to je kćerka bila zaista presretna. A ja sam je slušala i razmišljala o tome u koliko knjiga sam srela baš tu lekciju i koliko ljudi se na “silu” trudi da je primijeni. A ona to tako, od sebe :)

Zaista mi je ovo bilo zanimljivo iskustvo. U državama poput svih ovih u regionu se zaklinju u mali biznis i cvjećara je zaista dobar primjer kako čovjek može sam sebi pronaći zaposlenje. Ovakve primjere nećete naći u brošurama ministarstava a upravo oni su ti koji mogu svaku od naših zemalja pomjeriti sa mrtve tačke. Da sam ja neko angažovala bih Ivanku da svoje iskustvo prenese na nekom predavanju o malom biznisu. Da ljudi koji imaju strahove i dileme iz njenih usta čuju koliko je trajala njena borba sa samom sobom do momenta odluke da krene u privatni biznis. Da od nje čuju kako je razmišljala i od čega je strahovala. To su priče i primjeri koji vrijede bogatstvo. Sve države u regionu nam i jesu u k***cu zbog toga što je malo onih koji prepoznaju vrijednost ovakvih primjera.

Update: Cvjećara, nažalost, više ne postoji. Ali sve pouke iz teksta vrijede bez obzira na to :)

About Cyber Bosanka

Blogerica - Cyber Bosanka Zaljubljenik u internet i društvene mreže. Radoznala i uvijek raspoložena za lično usavršavanje. Životni moto - Budi otvorenog uma. Ne radi drugima ono što ne želiš da drugi rade tebi.

4 Comments

  1. Miodrag Ristić

    January 27, 2011 at 12:15 am

    Mislim da je taj deo oko uživanja u svom poslu bitna lekcija. Pogotovo u našim okolnostima, gde se vrlo brzo nadje mnogo neprijatnih i mučnih detalja. Ako uz hroničnu besparicu, problematičan odnos države (ni majka ni maćeha), zavidljivu i malicioznu javnost… Još i OTALJAVATE neki posao koji vam “nit-smrdi nit-miriše” – ne piše vam se dobro…

  2. masheenka

    January 27, 2011 at 12:30 pm

    Raditi posao koji volis je blagoslov. Raditi ga uspjesno (sto finansijski sto sa krajnjom reputacijom u zajednici) je biznis savrsenstvo.
    Nazalost, Ivanku nece pozvati da isprica svoju pricu, jer ministarstvima ne trebaju uspjesni ljudi koji iz nicega naprave nesto.
    Sva sreca da ima internet pa mozemo cuti to od Ivanke.
    Eto ti mali projekt: angazuj nama znanog producenta nek snimi prilog o Ivancici gdje ce Ivanka ispricati svoju pricu, jer ako samo 10 ljudi nauci nesto iz te price, onda ste obje uspjele!

  3. LoveLeyla

    January 27, 2011 at 6:00 pm

    Osecaj je cudo. I nema nista lepse nego kad nesto sama osmislim kako cu da radim, a onda posle godinu dana naletim na strucno objasnjenje da tako bas i treba. Tad na 3min. budem ponosna na sebe ;)

    Inace, potpuno sam se pronasla u ovoj recenici da je ipak potreban jos neko ko ce verovati u nas vise nego mi sami. Narocito zbog toga sto se vrlo cesto usput naleti na razne probleme koji odvuku paznju od onih bitnih stvari. E tada je taj neko dragocen.

  4. Cyber Bosanka

    January 27, 2011 at 6:05 pm

    @Miodrag: Slažem se…to je jedna od stvari u kojoj teško profunkcioniše ona “Kad nemaš ono što voliš – voli ono što imaš”. Teško je zavoljeti neki posao koji baš ne voliš.

    @Masheenka: Ćuti, počela sam zapisivati ideje da mi ne pobjegnu iz glave. Valjda nešto od svega toga zapisanog i realizujem :)

    @loveLeyla: Samo 3 min? Ti si skromna, ja taj čitav dan masiram sve oko sebe sa tim! I da, takav anđeo može biti presudan, zaista :)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *