Prije par dana sam tvitnula kako mi se smučilo sve što ima veze sa NVO, pa obećah da ću obrazložiti taj svoj tvit u blog postu.
Da vi znate kako se meni smučilo sve što ima predznak NVO, udruženje i sl. Čim to vidim za 67% mi padne volja za čitanjem o čemu se radi…
— Hana Kazazović (@cyberbosanka) October 11, 2012
Ako kliknete na datum u ovom tvitu vidjećete “diskusiju” u kojoj to obećah te još neka mišljenja na ovu temu.
Zašto mi se, kako rekoh, smučilo sve što ima veze sa NVO?
Konkretno, zamisao nevladinih organizacija (kao i udruženja građana) jeste totalno pozitivna. Skupe se ljudi koji žele da rade neke dobre stvari a da ne zavise od vlasti ili bilo koga drugog. Najčešće je to zamišljeno kao nešto što će: pomoći određenim skupinama ljudi (ugroženima na bilo koji način) ili društvu, te nešto što će potaknuti pozitivne promjene i neka dešavanja.
Ili kako fino kaže definicija sa Wikipedije:
Nevladina organizacija (NVO) je udruženje ili organizacija koja nije pod nadležnošću vlade i čiji osnivač nije država. Zbog toga NVO je uglavnom nezavisna od vlade. Iako se definicija može odnositi na profitne korporacije termin se uglavnom odnosi na društvene, kulturne, pravne i druge grupe koje se zalažu za određene ciljeve koji su prevashodno neprofitni i nekomercijalni. NVO su obično neprofitne organizacije koje dobijaju barem dio svojih prihoda od privatnih donatora.
E sad, teorija je jedno a praksa često malo drugačija, zar ne?
U Bosni i Hercegovini ima zaista puno nevladinih organizacija i većinom su to udruženja građana. Koliko sam upoznata udruženje građana (u daljem tekstu ću pisati samo UG) se može registrovati na nivou kantona ili države. Malo je komplikovanija procedura na nivou države, ali je suština da ih osnivaju 3 lica i da je potrebno nešto malo novca za samo osnivanje (do 500 KM).
I tu je ključ tog što se meni smučilo jer praksa koju srećemo vrlo često izgleda ovako:
Primjer 1:
Neko dobije ideju da se bavi nekim poslom i treba mu formalni okvir unutar kojeg će se baviti istim. Zovne 2 jarana (prijatelja) da mu budu suosnivači i registruje udruženje građana. Dobije račun i taj formalno pravni okvir za poslovanje i krene sa poslom. Tako su nastale mnoge “kafane” koje su namijenjene “članovima” udruženja. Neke su kasnije pretvorene u prave, ali vjerujem da ih ima još koji tako posluju. Tako su nastale i mnoge radnje, prodavnice, sve u fazonu – udruženje omladine koja radi umjetnine i unikate pa se onda to prodaje u prodavnici. A ta prodavnica se od ostalih normalnih razlikuje po tome što za nju ne važe zakoni koji važe za druge i ne podliježe istim vrstama kontrole kojima podliježu i ostale.
Primjer 2:
Neko je dobro upoznat sa tim koliko novca se daje za razne projekte koje finansiraju strane organizacije. Organizuje udruženje i prijavljuje projekte na konkurse (ili kako se ta procedura već zove). Dobije projekat i uradi ga. Sve ok, zar ne?
Da, u jednom broju slučajeva jeste. Međutim, svi smo manje više upoznali nekog ko radi te projekte i veliki dio sredstava koja je dobio za njih pravda letcima, brošurama, plakatima i sl. Papirima i fakturama sve pokriveno, a za projekat zna ono nešto malo ljudi koji su u udruženju i nije uticao na bilo kakvu promjenu. Organizuju se na primjer fiktivna druženja na kojima se ljudi fotografišu sa različitim plakatima iza sebe i sl. da bi se fotografijama dokazalo kako se to nešto stvarno desilo.
To su u velikom broju slučajeva svi oni projekti kojima je cilj “podizanje svijesti” o bilo čemu. E u to podizanje svijesti stane toliko toga da ja to zaista ne mogu opisati. A znam da ima i puno vas kojima se na ovaj termin diže nešto drugo (kosa na glavi). Jer, kako vidimo – mi smo na tako niskom nivou svijesti o bilo čemu, što je najbolji dokaz da to baš i ne daje rezultate.
I to smo pokvarili (kao i sve drugo)
Kako rekoh, početna ideja je zaista dobra. I u ovakvoj državi gdje mnogo toga zavisi od političke pripadnosti je zaista potrebno da postoje neka udruženja koja će funkcionisati i raditi stvari nezavisno od vlasti. Ali se bojim da je kod nas broj udruženja koji zaista kvalitetno rade ono što im piše u svim onim misijama i vizijama zaista mali. A od svih ovih ostalih ne uspijevaju doći do izražaja.
Pozitivni primjeri
Vjerovatno svako od vas ipak zna za pozitivne primjere udruženja koja zaista rade dobar posao i koja ne spadaju u sve ovo o čemu sam pisala. Ja konkretno uvijek navodim primjer Udruženja paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Zenica (http://osobesainvaliditetom.blogger.ba/ ). Oni su u mom gradu uspjeli izboriti za dosta toga za svoje članove – od gradnje prilaznih rampi u zgradama do izgradnje skošenja na trotoarima u gradu. Sada se upravo bore za provedbu zakona koji se odnosi na ta skošenja jer nije ispoštovan kod gradnje novih ulica u Zenici i organizuju protest pred zgradom vlade kantona. Upoznata sam prilično sa njihovim radom i na primjer projekti koji oni rade su direktno povezani sa njihovom populacijom – od nabavke računara za članove do odlazaka na takmičenja. Ali su svi vidljivi.
Lično znam još nekoliko takvih, ali nedovoljno da bih, nakon svega što sam vidjela oko sebe, imala pozitivnu asocijaciju na pojam NVO ili udruženje građana. Možda vi imate drugačije mišljenje ili iskustva?
Autor: Hana Kazazović
Jedino sa čim nemam problem jesu udruženja-prodavnice suvenira i rukotvorina, jer one i ne mogu nikako biti u rangu običnih STR (niti bi ih trebalo, kao po našim zakonima tamo gurati).
Zato sasvim legitimnom smatram ideju da se vode kao NVO.
Za ostalo si potpuno u pravu.
Da, ako isključivo prodaju robu koju sami naprave. Ali ako nabave bar dio robe u kojekakvim veleprodajama onda gube tu svoju funkciju.
Potpuno si u pravu Hana.
Nažalost dvostruki su razlozi za to. Prvo, zakonodavci su stavili u isti koš PRAVE NVO, kakve su paraplegičari, izviđači, sa ovima koje se grebu za pare.
A druga stvar je da dontari je*u go**a sa silom para za ta povećanaj svijesti..
Nadam se da si počela neku veću diskusiju
Sudeći po broju komentara izgleda da jesam. Bar nešto slično diskusiji :)
Tehnikalije: GU može se registrirati na nivou kantona, Federacije/RS ili države. Troškovi registracije iznose 50KM na trezor+ objava u službenom Listu što je cca 80 KM. Zakoni važe i za NVO kada je u pitanju sticanje dobiti-bilo kakav obrt po okriljem udruženja građana zapravo podliježe zakonima kao i drugi. To uglavnom saznaju tek kad dođe inspekcija. U našoj je zemlji, na žalost, jako slabo zastupljen volonterski rad, što bi trebalo biti osnova funkcionisanja udruženja građana+sredstva se dobijaju ne po zasluzi i kvaliteti projekta već po babi i stričevima, i naravno stranačkom opredeljenju.
Da, kvalitet projekta često nije presudan i to je jedan od bitnijih problema.
Nikako se neslažem sa tobom Hana oko ovog pitanja :)
To je isto kao da kažeš mrzim sve muškarce (jer si imala problema sa par njih).
Primjer prodavnica i kafana koje navodiš većinom nisu registrovane kao NVO već kao (akademske – boemi) udruge građana.
NVO organizacije koje su ti se zgadile su izumrle jer je nestalo para koje su se prije lahko izbijala od stranih investitora, ove što su ostale većinom su ostale zahvaljujući svojim radom i rezultatima.
Uostalom, sam proces koji opisivaš (3 prijatelja, hajmo nešto raditi) je proces koji opisiva formiranje bilo čega. Od firmi do – blogova/portala.
Primjer NVO-a koji ja podržavam http://novival.info/
PS: Draže mi je da pare odu mladim lopovima nego starim, ako već moram birati od dva zla bolje
Svaka čast na članku i slažem se definitivno od prve do posljednje rečenice. Šteta što ne postoji neka revizija NVO-a koja bi pokazala ko zaista radi a ko je osnovan samo da pokupi pare radeći navodno “u interesu društva”. Mislim da postoje brojne NVO koje zaista rade svoj posao i koje su tu na usluzi građana imali para od donatora ili ne, ali isto tako znam za pojedine organizacije, konkretno u Zenici npr. jedna koja je radila sa ovisnicima (?!) koja je imala širom otvorena vrata za svoje korisnike dok je imala para a onda kad je nestalo para, nestao je altruizam i vrata NVO-a su osvanula zaključana.
Po mome mišljenju prodavnice suvenira i unikatnog nakita bi trebale biti zaštićene od obaveza prema državi samo u slučaju da cjelokupan profit daju u humanitarne svrhe (a ne znam nijednu takvu). Sve je to aktuelan problem i bilo bi super da neko potegne temu rješavanja ove problematike.
P.S. i nije istina da je nestalo para -pored stranih organizacija, pare za projekte daju i sve ambasade, općine u BiH a mnoge institucije u svome budzetu imaju odvojena sredstva za NVO.
Pozdrav Belma, možda ti znaš nešto više o budžetima ali ja znam ovo: Država nema para za penzije a ne da još daju u NVO, država nije nikada davala novac za NVO (i ako jeste radi se o 500 KM za 5 godina, što je smješno)
Pare u NVO su dolazile isključivo od stranih organizacija, kojih je svakim danom sve manje u BiH, zbog toga i moj komentar. I sam sam bio član nevladinih organizacija pisao projekte i cimao strane investitore da nam pomognu da promijenimo nešto u svojoj sredini. I uradili smo dosta toga…
Ljudi koji su uključeni u NVO stalno, MORAJU imati stalna primanja, kako da se brinu o svojoj familiji ako nemaju dinara. Volonterizam u smislu, doću ću da pomognem kad stignem, se nikada nije plaćao i mislim da se nema smisla ni plaćati. Ambasade o kojim pričaš pomažu sa mizernim novcima, i obično se radi o ciframa koje nemogu vratiti u svoju državu i moraju ih potrošiti (prati kada se dijele ta sredstva – sve 12 mjesec)
Uostalom, to je baš kul za mlade za druženje i razvoj manjih sredina, naravno za dobrobit mjesta!
Udruzenje gradana koji prodaje nakit u trznom centru u Zenici i kafic u centru grada.Nekima se ocito “gleda kroz prste” u Zenici.Evo regostovat cu i ja UG sa profitom kao iskljucivim ciljem i koliko dugo cu raditi ? A o besplatnom opcinskom prostoru koji se dijeli po ko zna kakvom linijama da ne pricam.
To sa opštinskim prostorima je za posebnu priču, definitivno :/
Ovaj članak je odraz onoga što vlada BiH već odavno.
Ja lično imam iskustva s par njih koji su poznati u BiH, i sve su negativna. Jedno pričaju u javnosti a drugo rade u tajnosti, …slika i prilika političara… pa za NVO mozemo reći da su “vukovi u janjećoj koži”….naravno govorimo o većini a ne o izuzecima (čast njima).
Ali ne treba se posebno ništa ni čuditi je i kod drugih udruženja teški lopovluk ..tako da je to sv eista rabota samo drugi celofani :-)
Hvali BiH drži se inostranstva i nema prevelike sekirancije ;-)
Da, upravo kod nas i jeste problem što uvijek prevladaju negativni primjeri i što sve nekako naopako okrenemo. Više ni ne pokušavam da razumijem.
Novca ima jer je NVO sektor postao najlaksi nacin da korporacije, strane vlade i tako ti sumnjivi objekti operu prljav novac.
Mehanizam NVO sektora , pravno i finansijski je tako koncipiran u formi spuzve koja upije veliku kolicinu vode i onda krene da ispusta na sve strane i vi ne mozete upratiti gdje sve curi ali sigurno je da ostanete mokri na kraju.
Konkretno u BiH, NVO sektor je pocinio zlocin nad trzistem rada i nadam se da cu o tome pisati uskoro. A ima jos tu svega.
P.S. Ima izuzetaka ali ja ih jos nisam upoznao
Harise, bez uvrede ali nisi/niste informisan(i) o izvorima sredstava za projekte. Ja sam igrom slučaja imala priliku nedavno da pogledam kompletan direktorij donatora i uvjerim se da je itekako puno para u igri kad su u pitanju projekti NVO-a. A tvoju/Vašu izjavu da država nema para također smatram posljedicom neinformisanosti. Dovoljno je otići samo na stranicu općine Zenica i vidjećete da je bio objavljen javni poziv NVO-ima da apliciraju za projekte (tačnije copy-paste: “Javni poziv za raspodjelu sredstava za finansiranje projekata iz oblasti sporta, kulture, obrazovanja, informisanja, zdravstva, mladih i socijalne zaštite iz Budžeta Općine Zenica za 2012.godinu” ). ovo rade sve općine, kantoni i institucije u zavisnosti kojom oblasti se bave.
Kada gleaš to sve sa izvana izgleda predivno, mislim da bi se i sama uključila u to sve da je to tako kao što misliš.
Imam prijatelja koji za sve nove stvari kaže: “Dobro je dok ne zagrebeš”
Bila sam uključena u nevladinom sektoru tako da sve govorim iz prve ruke. Samo što sam imala sreću da radim na konkretnim i praktičnim projektima, ali i da gledam druge koji uzimaju pare za “podizanje svijesti”… davno je nama podignuta svijest i mislim da je nebuloza potrošiti par hiljada na tribinu ili okrugli stol gdje je zvanični krajnji zaključak: “situacija je alarmantna” :)
Rekao si na Twitteru suštinu – novca nema za one koji nisu članovi stranaka niti u svim tim šemama. A šeme itekako postoje.
Izdvajanja vladinog za nevladin sektor: oko 107 milijuna KM u 2007. godini, oko 118 milijuna KM u 2008. godini, a 2010. godine oko 114 milijuna KM.
Nešto para ima, samo je pitanje ko ih i na koji način troši.
Dobra je tema i licno smatram da treba dozvoliti rad samo onim NVO koje imaju programe humane pomoci.
Ove, o kojima govori Belma, koje ”podizu svijest” su u sluzbi razlicitih domacih i stranih politickih opcija. Kroz svoje tzv. programe ”budjenja svijesti” one ubijaju kreativnu svijest pojedinaca koji ne ucestvuju u njihovim programima. Nasa javnost(savjesni. svjesni i umni ljudi iz naseg drustva) ne moze potaknuti nikave pozitivne promjene, obzirom da su upravo ovakve NVO i mediji(zavisni) samozvani zastupnici javnosti.
Draga Hana,
koliko si u pravu toliko je tekst netacan u nekim dijelovima ali i usudio bih se reci povrsan.
registracija kosta malo manje dok u RS otprilike koliko si navela.
Prvi primjer: Za udruzenje vaze isti poreski zakoni kao i za privredna drustva pa ako mahinacija ima jeste do svijesti onih koji to rade ali i inspekcijskih organa a sve kako bi se odvojilo zito od kukolja.
Drugi primjer: Strani donatori finansiraju sto smatraju da treba i tesko da ih se moze preusmjeriti u za nas zivotnije stvari. Prave NVO pokusavaju ali…vecina NVO se ne finansira iz tih sredstava nego iz domacih (javnih) izvora a na godisnjem nivou je to oko 120.000,000 KM. I gle cuda, nase vlade najcesce ne traze cak ni izvjestaje a najmanje se vode prilikom dodjele sredstava vode kvalitetom projekata. Opet one koje upsiju namaknuti sredstav od stranaca su sposobnije NVO, postoje precizna pravila (cesto rigorozna) djelovanja i izvjestavanja i do u tancine ispostuju svaki zahtjev (zato i jesu naprednije od bilo kakve institucije u ovoj drzavi) ali nazaloist takvih je malo.
Pozitivni primjeri: Ima ih Hana, rade divne i humane stvari ali radi onih koji jesu onakvi kakvim si ih opisala svi su u istom kosu.
Pozdrav
Suštinu si rekao zadnjom rečenicom. Meni je žao što je to tako, jako :(