Piše: Hana Kazazović
– I šta kažeš, ministre, kako si zamislio da odradimo tu kampanju za ove izbore? – upitaše ga na sastanku u stranci raspravljajući o predstojećim izborima.
– Pa ovako, pošto sam ja sad ministar pokrenuću u okviru ministarstva kampanju za kupovinu domaćih proizvoda. Znaš da se narod na to uvijek loži, patriotizam, zaštita domaće proizvodnje i to. I onda ćemo tu kampanju povezati sa ovom našom kampanjom za stranku. – odgovori ministar.
– A kako ćemo je to povezati?
– Pa fino, vizuelno. Ono, da ne bude baš očito “na prvu” ali da se u podsvijest ljudi ipak ucrta ta veza. Iskoristićemo sličan slogan, fontove, simbole. Smisliće nam to u agenciji, znaju oni to kako se radi.
– A šta ako neko otkrije da je to u stvari naša kampanja? Smiješ li to uraditi, hoće nas kazniti?
– Ma daj, čak i ako neko posumnja uvijek možemo smisliti neku priču. A znaš da kod nas ne kažnjavaju ni za veće stvari pa neće ni nas za tako neku kampanjicu. U krajnjem slučaju, ako nas i kazne, isplatiće nam se. Biće mala kazna a ova naša kampanja će koštati puno više.
– Dobro, ako ti tako kažeš, ti si ministar zato što ti sve najbolje znaš.
Ovako nekako zamišljam da je u centrali stranke “Radom za boljitak” tekao razgovor nekad početkom godine kada se raspravljalo o tome kako uraditi reklamnu kampanju da bi se naši ljudi podstakli na kupovinu domaćih proizvoda.
U kampanji smo imali priliku da vidimo TV spot u kojem se govori o tome kako je Bosna i Hercegovina zemlja u kojoj žuljevite ruke radnika i seljaka od davnina proizvode hranu koja od našeg polja dolazi do našeg stola. Vidimo tu par krava kako pasu, pa onda fabriku mlijeka pa na kraju kamione kako odvoze to mlijeko u prodavnice. Onda se u toj nekoj prodavnici pojavljuje federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Jerko Ivanković Lijanović koji nam poručuje – kupuj domaće, kupuj srcem! I onda nam se tu nacrta srce koje treba da simbolizuje to o čemu on govori.
Svi znamo za onu vječitu borbu koju svako od nas vodi za sebe – borbu između razuma i srca. Ovdje nam se u kampanji poručuje da ne koristimo razum nego srce. To znači da čak i kada u prodavnici imate u ponudi jeftinije mlijeko iz uvoza vi kupite ono skuplje zato što je domaće. Ili ako ste pušač da kupite skuplje domaće cigare jer vlada nikako ne uspijeva da zaštiti domaće proizvođače i omogući im da budu jedtiniji, što je jedino realno jer nemaju carine, transporte i ostalo. Ali to je već tema za neki drugi tekst.
Osim spota, zemlju su nam prekrili reklamni panoi sa kojih nam se smiješi ministar. Ni po novinama ga nismo mogli izbjeći. Čitava kampanja koju su uradili je plaćena 672.000 KM – iz federalnog budžeta.
Šta je još zanimljivo u kampanji? Zanimljivo je to što su tri člana Narodne stranke Radom za boljitak (Suad Čamdžić, Ana Bašić i Vedad Gačanović) bili angažovani u komisiji koja je odlučivala o izboru ponuđača za izradu i provedbu marketinške kampanje „Kupuj domaće – kupuj srcem!“ Slučajnost?
Zašto baš ministar na plakat?
U agenciji koja je radila kampanju (Tim System) su rekli da su stavljanjem ministra htjeli pokazati da iza kampanje stoji Vlada. I htjeli su više ministara ali je na kraju odlučeno da to bude Lijanović.
Stanovnici Bosne i Hercegovine imaju jednu zajedničku karakteristiku u kojoj se slažu bez pogovora. To je da ne vjeruju političarima, da ne kažem da nam je svima malo previše muka od njih. I u takvoj državi se kampanja za kupovinu domaćih proizvoda radi sa jednim političarem kao zaštitnim licem? A ne sa Džekom? Ili bilo kojom drugom facom koja bi mogla zaista inspirisati ljude da isključe razum i slušaju srce? Jer, ja kad vidim lice nekog političara bilo gdje, automatski palim RAZUM. Za svaki slučaj.
Dakle, moj skromni zaključak je da su ovdje u pitanju 2 stvari. Ili je agencija jako loša u svom poslu i o marketingu nema pojma, ili je ciljano koristila ministra za promociju ne vodeći računa o uspješnosti kampanje. Mislim, one koja je navedena da se radi.
A kakva je kampanja u stvari bila u pitanju mogli smo zaključiti kad su se sa početkom predizborne kampanje pojavili plakati i vizuali Narodne stranke Radom za boljitak.
Slogan – slušaj srce spasi svoje! Je li samo meni ovo liči na kupuj domaće, kupuj srcem! I simbol srce uz sve to? Naravno da ne, mnogi su se bunili, pisali, kritikovali. Iz agencije Tim System su rekli da nisu znali da je motiv stranke srce, a ministar opet kaže kako to sve nije do njega nego do agencije koja je to radila i osmislila.
Sasvim slučajno pa isto. Vjerujete li im vi? Ja ne, mislim imam oči, vidim.
I sad dolazimo do dijela koji se zove – posljedica. A to je ujedno i dio zbog kojeg ja pišem ovaj tekst.
Centralna izborna komisija (CIK) je juče kaznila Narodnu stranku Radom za boljitak zbog kršenja pravila ponašanja Izbornog zakona BiH koja propisuju da izborna kampanja može početi trideset dana prije izbora. I oni imaju oči i vide da je ovo sve jedna kampanja. I kaznili su ih sa čitavih 10.000 KM!
Ne znam kako će to stranka platiti, zaista. I da li vam još uvijek onaj razgovor na početku teksta zvuči nevjerovatno? Realno – bolje da ih nisu kaznili nikako. Ovako su kaznom potvrdili ono što svi znamo – da je kampanja bila dio kampanje stranke. A to što su iz budžeta potrošili 672.000 KM na kampanju stranke nije neka velika greška jer da jeste – kazna bi morala biti veća od 10.000 KM.
Jedina normalna kazna bi bila da stranka Radom za boljitak mora platiti – vratiti svih 672.000 KM. I da ministar mora odsupiti te dobiti zabranu obavljanja bilo kakvih političkih funkcija u BiH do kraja života.
Gledam na sve strane apele za pomoć za liječenje. Umiru nam mladi zato što nemaju novac da se liječe. I boli me svaki taj apel jer mnogi čak ne dobiju šansu da se pokušaju izliječiti. Ne stignemo im skupiti novac, bolest bude brža. I pitam se – koliko mladih ljudi je moglo dobiti svoju šansu za tih 672.000 KM?
Ako vidite ministra pitajte ga za mene – je li ga stid sebe pogledati u ogledalu? A isto pitanje postavite i svima onima što stalno šute, ne glasaju na izborima i život vode po onoj “samo nek’ ne puca”.
Vezano uz tekst – “Srcem” na izbore i u kupovinu domaćih proizvoda i TI BiH zatražio ostavku ministra Lijanovića
Bruka i sramota! Mene sama pomisao na ovu cijelu situaciju unazaduje … I mi smo se osvrtali na ovu temu na namirnice.ba u smislu zar nije bilo ljepšeg lica za tu kamapnjua … ali ovo da zloupotrijebiš 700 000 KM a da za to platiš 10 000 KM ?! Nevjerovatno i samo dospustivo u ovoj čudnoj zemlji.
Da, upravo tako. Ljuta sam, tužna i razočarana u isto vrijeme. Činjenica, ne prvi put jer u BiH je takvih situacija mali milion. Ali ova mi je baš onako nekako “prst u oko”.
Ne znam, zalosno je to kakav narod sve zivi u Bosni. Od svih ljudi koji su se mogli naci da budu nam u vladi nadju se ovi tkz. “ljudski sljam”. Činjenica jest da svi pametni su više manje iselili iz Bosne (naglasavam vise manje svi, nisam iskljuciv u ovoj izjavi), ali dokle ce ovako se moci dolje ponasati. Kad ce taj netko treci, kad ce taj netko doci na mjesto ovih nasih “postenjaka” iz vlade? Jel’ to uopce moguce, a da netko njihov vec ne zasjedne gore? Hoce li za 50 godina buducnost biti svijetlija?
Iskreno – uopšte nisam optimista. I kako vrijeme prolazi sve manje vidim neko rješenje. A od toga me hvata blaga panika.
Nažalost – kako vrijeme prolazi, sve više i više se slažem. Nažalost.