Loading

«Anđeli» – ne samo priča o keksu koji volim, nego i priča o ljudima, brendu i biranju dobrog

Autor: Hana Kazazović

Kako vi birate proizvode koje ćete kupiti? Da li na vas utiče reklama na televiziji, internetu ili panou pored ceste? Da li je to komšinica, sestra ili prijatelj koji vam preporuči nešto što je sam probao? Čemu najviše vjerujete, odnosno kako postanete vjeran kupac, onaj koji će dalje širiti preporuke i od srca drugima prenositi svoje oduševljene proizvodom?

Tekst koji pišem nije reklama i nije me niko platio za njega. Kad se (i ako se to desi) sa bilo kojim tekstom na blogu biće naznačeno i napisano da se radi o reklami.

Ovo je u stvari priča o tome šta je meni bitno i kako bih ja voljela da mogu izabrati sve proizvode koje koristim i koje volim. Nema takvih puno, a voljela bih da ih ima više.

Ovo je priča o brendu i keksu «Anđeli». Pisala sam o njima još 2013. ovdje i ta ljubav traje od tada. Činjenica, bila je uglavnom ljubav na daljinu jer «Anđeli» nastaju u Beogradu i do skoro se nisu mogli kupiti u BiH. Zato sam cimala ljude da mi ih donose i u tim trenucima su mi bili prava dragocjenost koju sam ćejfila što je duže moglo.

I neću vam sad pisati o tome kako je to slatkiš savršenog okusa. Iako jeste, i to je ono što je bilo ključno za trajanje ove ljubavi. Kod «Anđela» je cijela priča savršena, a pakovanje i dizajn su u skladu sa ukusom i pričom koju predstavljaju. Ne moram vam to opisivati, pogledajte sami tu ljepotu na njihovoj web stranici.

Priča kako su nastali je meni posebno draga. Milica i Milivoje Čalija su dugo godina radili u velikim korporacijama, naučili puno toga i u momentu kad je i njihova porodica rasla (imaju troje divne djece) poželjeli su nešto za sebe i za njih. Tad su nastali «Anđeli», u njihovoj kuhinji, pravljeni za njihovu djecu. Zdravi, bez hemije i dodataka. I tako je krenulo – od prijatelja koji su bili prvi kupci, pa sve dalje. Do izvoza u nekoliko zemalja, mjesta na policama u «DM»-u – a znamo kakve kriterije trebaju zadovoljiti svi koji žele u takve radnje i u mnogim drugim prodavnicama.

I tu dolazim do onog šta je meni postalo bitno kod proizvoda koje volim. Ljudi koji stoje iza toga i priča koju pričaju.

Naime, živimo u vremenu čija je glavna karakteristika gubitak povjerenja u sve – od institucija pa na dalje. Živimo u vremenu koje je fokusirano na materijalno i najveći dio čovječanstva je spreman pogaziti sva pravila i moralna načela koja postoje zbog veće zarade. Svako od nas pokušava da se sa tim nosi kako zna i umije, odnosno kako mu želudac i srce dozvoljavaju. Svako od nas bije neke svoje bitke i sigurno i među vama ima onih koji na primjer ne ulaze u neku određenu prodavnicu zbog toga što znaju da je gazda uradio ovo ili ono, a idu negdje vrlo rado jer znaju da je ta firma odgovorna i ok prema svojim radnicima.

To je, čini mi se, priča koju ćemo sve češće slušati u budućnosti. Zbog onog nedostatka povjerenja i zbog toga što je bitno kako se ko odnosi prema opštem dobru i prema svijetu u kojem živi i radi. Jer ukusan ili kvalitetan proizvod je sve lakše naći. Ali kvalitetnu, odnosno firmu odgovornu prema društvu i okolini i ne baš.

Zato ja volim «Anđele». Jer Milicu i Milivoja pratim već godinama i na internetu i znam kako ta priča raste i traje. Pratim stavove koje imaju o svemu – od vaspitanja djece do politike i ostalog. I u 99% slučajeva bih svaki od njih mogla preuzeti i potpisati od A do Ž. Nismo se još nikad lično sreli i njih dvoje u suštini i nemaju pojma o tome da sam ja takvo zakeralo i da sve to vidim i (pr)ocjenjujem. Vjerovatno će mnogi od vas sad i mene ocijeniti kao potpunu luđakinju koja eto keks bira po tome kako njegov vlasnik gleda na situaciju u regionu.

Ali ne radi se o tome. Poenta je da volim podržati ljude koje cijenim i kad imam izbor uvijek ću birati njihov proizvod i uvijek ću kupiti i platiti ono što rade. Jer je to moj način i mali doprinos održanju i postojanju dobrih stvari na ovoj planeti. Niko neće opstati i preživjeti zahvaljujući tapšanju po ramenu i povicima «Bravo!». Bila sam i u takvoj situaciji i znam da to ne pomaže.

Zato, ako imate nešto što vam se sviđa i što volite – kupite to. Platite kartu za koncert umjetnika koji želite da postoje. Kupite novine koje vam se sviđaju i knjigu prijateljice – čak i ako vam to želi pokloniti ili dati besplatno. Otiđite na utakmicu kluba koji želite da postoji. Uradite taj svoj mali korak sad dok nije kasno. Da ne biste sutra, kad to nešto propadne ili prestane da postoji kukali i čudili se što ga nema više.

Opet me pisanje odvelo malo dalje od onog što sam namjeravala reći. Srećom, «Anđeli» su već davno prešli onu granicu kad ih je trebalo gurati da uspiju i kad je svaka podrška i svaki kupljeni keks bio uspjeh. Znam da se sad traže i više od onog što oni mogu isporučiti, jer ne žele prerasti u masovnu proizvodnju i izgubiti na kvalitetu. Znam da se u Beogradu otvorila prva prodavnice – cookie shop  «Anđeli» koja će sigurno biti obavezno mjesto na koje ću otići prvom prilikom i u koju sam već na neviđeno zaljubljena.

Ako ih niste do sada probali, od srca vam preporučujem da to napravite. U BiH ih ima u DM-u, za sada samo dva okusa i pakovanje po jedan keks. U zavisnosti od zainteresovanosti tržišta moguće da dođu i ostali. Ja bih voljela, jer je to jedna od stvari koju jedem bez grižnje savjesti po bilo kom pitanju. I znam da će za nekih 100, 200 godina priču o «Anđelima» izučavati djeca u školama i na fakultetima, kao primjer uspješnog porodičnog biznisa.


Leave a Reply

X