Autorica: Hana Kazazović
Knjiga “Moja baka vam se izvinjava” me navela da razmišljam o tome koja je moja supermoć. Jer Elsa, junakinja knjige, sedmogodišnja djevojčica, to zna za svakog lika u knjizi. Tačnije, po Elsinom svaka osoba ima neku supermoć. Pa sam razmišljala i skontala koja je moja.
Moja supermoć je da nekako uvijek pronalazim pozitivno – oko sebe, u događajima ili u ljudima. Odnosno moja supermoć je da i privučem takve ljude sebi u život i da se sa njima povežem.
Ne znam kako bih vam to objasnila, ali je upravo ta moja supermoć ono što meni pomaže da opstanem i da uvijek budem zadovoljna i sretna. Pomaže mi da mi je super gdje god da odem, da se jednako lijepo osjećam u Americi i u Jajcu, Tešnju ili Matuzićima.
Da, dva puta smo tata i ja čekali baš u tim Matuzićima mamu dok uradi skidanje mrene u onoj klinici i iz ta dva boravka imamo puno uspomena koje često spominjemo. Onu kad smo krenuli u šetnju pa stigli gore skroz do džamije, pa tata pitao nekog čiku zna li koja je tu nadmorska visina jer smo imali cijele Matuziće kao na dlanu. Vjerujem da i sad kruži priča po toj ulici kako su neko dvoje hodali i razgledali i raspitivali se o nadmorskoj visini :D
Ili kad smo čekali na semaforu 15 minuta da pređemo cestu, da se upali zeleno, a onda neka teta stala sa nama i pitala jesmo li pritisnuli dugme. A nas dvoje u čudu a istovremeno sretni što smo saznali što se kog đavla nikako ne pali, jer ko bi i pomislio da je to semafor na kojem moraš pozvati zeleno :D
I još neke takve priče nas prate iz svih putovanja i prosto je svejedno koje mjesto je u pitanju kad si pozitivno naklonjen istom, uvijek iz njega poneseš uspomene koje će te zasmijavati u životu i koje ćeš nositi sa sobom.
To je moja supermoć. I baš sam njom zadovoljna.
— 
— 
