Zašto u politici u Bosni i Hercegovini nema više normalnih i pametnih ljudi

Predizborna kampanja u BiH se polako privodi kraju. Iza nas je mjesec u kojem su mediji bili bukvalno zatrpani porukama i obećanjima. Tako poznato, dešava nam se SAMO svake druge godine. Pored političara već godinama se uz svake izbore aktiviraju i NVO udruženja koja nas ubjeđuju da je vrijeme da izađemo i glasamo. Iz izbora u izbore malo se šta mijenja, eventualno poneko novo lice se pojavi na plakatima, iskrsne poneki slogan i nova NVO akcija i…rezultati uvijek isti.

Već godinama veći broj ljudi apstinira i ne izlazi na izbore od onih koji se uredno pojave na glasačkom mjestu da zaokruže svoje favorite. Što je još zabrinjavajuće broj apstinenata raste srazmjerno broju akcija koje se prave da bi baš njih pokrenuli na izbore. Neko će reći “Glupi Bosanci, ništa nikad neće skontati, uvijek čekaju da neko drugi za njih rješava probleme”. Ostavljam mogućnost da je i ova varijanta tačna ali da samo za trenutak razmotrim ovo iz ugla “A možda Bosanci i nisu baš tako glupi?” Neka se Hercegovci ne ljute, njih je ova izreka svejedno već davno zaobišla, da li zato što su pametniji stvarno ne znam :D

Davno je rečeno – ako stalno jednu stvar radiš na isti način a očekuješ drugačiji rezultat onda nisi normalan. Nije moguće da dobiješ drugačiji rezultat. Tako se i kod nas apstinenti konstantno pokušavaju nagovoriti na glasanje istom metodom. Metoda koja kaže – ti odlučuješ! E jest, vala baš!

Ako pogledam iz drugog ugla – kompletna BiH i njena glasačka pravila su napravljena tako da se stanje skoro nikako ne može promijeniti. Banalan primjer: Zenica se nalazi u istom kantonu sa Olovom i Brezom u kojima nisam nikad bila te sa Tešnjem, Žepčem, Maglajem i Zavidovićima u kojima sam bila po jednom. Umjesto toga uvijek mi je bliže i lakše da odem do Viteza ili Travnika, blizu su, naslonjeni smo nekako na njih. Tako i veliki broj Zeničana a mnogo njih čak i radi u Vitezu. Međutim, politički nemamo veze i ja nemam mogućnost da glasam ni za jednu osobu iz Viteza (a znam neke kojima bih vrlo rado dala glas), dok ne znam nikoga iz ovih pomenutih gradova čiji ljudi mi se nalaze na listama. Znam sigurno da je ista situacija sa Olovom na primjer jer su Olovljani naslonjeni na Sarajevo a uporno ih guraju sa nama u Kanton. Šta ovo govori? Ovo govori da je sve napravljeno da bi politika koja ne vodi računa o ljudima mogla opstati. Politika koja služi sama sebi i političarima.

Mogu li ja glasati za nekog iz Tuzle? Mogu ako se kandiduje za člana predsjedništva i to samo ako se izjašnjava kao Bošnjak ili Hrvat. Iako je Evropski sud u Starzburu rekao da Ustav BiH diskriminira manjine to nije nasikiralo nikoga.

Kada je prije nekoliko godina BiH imala političara koji je znao šta radi strane sile su ga vrlo brzo otjerale. Ko se sjeća Nikole Grabovca zna o čemu pričam. To je još jedan problem BiH. OHR i velike sile podržavaju poslušne političare sa kojima mogu da rade šta hoće.

Ima li rješenja za popravljanje političke situacije u Bosni i Hercegovini?

Ima jedno, ali nisam baš sigurna da će ikad doći do toga. Od čekanja i nadanja da tamo neko sjedne i napravi stranku ili političku snagu koja će odgovarati zamislima nas koji znamo zbog čega ne izlazimo na izbore i ne glasamo za “manje zlo” očito nema ništa. Utopija je očekivati da će neko prosvjetljenje obasjati postojeće aktere pa da oni počnu voditi računa o nama samima. Dokazali i pokazali da su samo sami sebi važni. Ima stranaka koje politički nekako i zadovoljavaju kriterije ali na ostalim poljima nismo zadovoljni. Krenuli su nespremni, bez znanja i bez volje da nas čuju. Mi sa strane sjedimo i nadamo se da će se na primjer neko od njih sjetiti i početi koristiti internet kako treba. Jok, od toga ništa. Zajahali su na poljima Facebooka i panika ih uhvati kad im taj prozor neko zalupi. Dakle?

Rješenje je da mi koji se pronalazimo po razmišljanju, mi koji se ne bojimo učenja, napredovanja i rada (čak i besplatnog) napravimo svoju stranku. Stranku koja će krenuti da spaja i da gradi, da briše strah i da stvari postavi na svoje mjesto.

Zašto baš i ne vjerujem da će do toga doći?

Zato što je kod nas politika pala na tako niske grane da malo ko normalan želi da se počne baviti tim. Nekako malo nas u djetinjstvu mašta o tome da postane političar. Slušam razmišljanja ljudi i znam da one koji su ušli u to smatraju lovcima na funkcije i u velikom broju slučajeva su u pravu. 99% normalnih i poštenih ljudi bi radije radilo neki standardan i normalan posao za platu koja će mu omogućiti samo život dostojan čovjeka. Ništa više. Sve manje je onih koji to uspijevaju ali nada umire posljednja.

Da budem iskrena – sama sam takva. Bez obzira što bih mogla napraviti možda dosta angažujući se idem linijom manjeg otpora sa ubjeđenjem “A što će meni to, imam pametnijeg posla”. I često razmišljam o tome pa još nisam skontala šta je to što ljude pokrene i usmjeri ih u tom pravcu? Jer, ja i kad pomislim da bi se nešto moglo napraviti i da bi se vrijedilo angažovati automatski mi pred oči iskrsne lik Zorana Đinđića a u ušima začujem izreku “za ideale ginu budale”. Ne mislim da je Zoran bio budala, da se razumijemo. Samo mi stavljanje svega ovog u kontekst jednog sa drugim nameće pitanje “Šta je to što čovjeka pokrene i vodi da se odrekne svog života radi viših ciljeva?

A ujedno mi samoj da i odgovor na pitanje “Zašto nema puno više normalnih i pametnih ljudi u politici?”

7 comments

  1. Kada je u Austriji Jörg Heider sa svojom strankom ušao u parlament svi su bili zaprepašćeni i pitali se kako je to moguće.
    Svi su govorili da je to zbog niske izlaznosti i da se nema za koga glasati (otprilike kao kod nas u BIH).
    Onda su neki pametni ljudi izveli eksperiment i promijenili da se umjesto ZA glasa PROTIV. I u njihovim eksperimentima se vidjelo da u takvom sistemu ekstremne partije ne mogu proći. Možda i nama treba tako nešto? Da mi koji ne znamo ZA koga, ali znamo PROTIV koga možemo doći do izražaja. Mada, znajući nas i takav sistem bi uspjeli pokvariti :-)

  2. Tacno, Sasa!  Upravo iz tog razloga izlazim na izbore.  Ja sam PROTIV ekstrema. Jedno pravo i cisto ZA ( iz duse ) jos nisam nasla pa se setam izmedju dvije partije, po onom osjecaju  “iz stomaka”.
    U Bosni je situacija specificna. Kazu: narod bira, a poslije izbora  mnogi nemaju osjecaj da su narod, vec neka maloumna zivotinjska sorta… I zato valjda dignu ruke od svega. Pokusavam razumjeti…

  3. Vjecita dilema, za kog’ vraga dici ruku… (ZP ”oprosti mi pape”).
    Kao prvo, u Bosni kao nigdje drugo u svijetu se ljudi jos svrstavaju uz ”svoje”, e kad ljudi podju razmisljati stomakom(ekonomija), a ne srcem(vjera i ostalo) onda ce i kod nas doci Demokratija, a sa demokratijom i ostale promjene. Ali smo jos miljama daleko..nazalost… Neka je i vama i nama Tito(moja jedina vjera) na pomoci

  4. Zašto u politici nema više normalnih i pametnih ljudi? Zato što je politika najveća kurva!
    Moja poznanica sa studija živi u Bosni, i iz onoga što mi piše u porukama otprilike znam kakvo je stanje, a najsimptomatičnija rečenica je bila: “Trebalo bi da glasam za ovog mog (misli na svoju veru i naciju, nebitno koja je), a znam čoveka – obična je budala. U stvari, neobično je velika budala. Pa sad ti zamisli na kojim sam mukama. Svako će da glasa za svog.”
    Da je Zli Zagorac živ, on bi to jednostavno rešio: “bratstvo-jedinstvo” po svaku cenu – ovog ubij, onog oklevetaj, trećeg nek proguta mrak… i zaduži se tako mnogo da bi “lepo” živeo i da ni tvoji čukununuci to ne mogu da otplate.
    I da, najvažnije: sve vreme pričaj bajke, pa kad se za sto godina sazna istina nek se kolje ko hoće…ostavio sam “bratstvo-jedinstvo”.
     
    Ne znam šta da ti kažem – ja se na svake dve godine premišljam da li da odem u pičku materinu jer nema drugog mesta na kome bih bila dovoljno daleko od ovog haosa, a najviše me nerviraju vaskrsli Zli Zagorci. Tako su i Nemci voleli Hitlera što im je omogućio da “pristojno” žive.

  5. Prvo, u politici ima jako mnogo pametnih ljudi. Po mom mišljenju, situacija u kojoj normalan čovjek ne želi u politiku ima dublji uzrok. Ja mislim da je za to kriv narod. Ona najglasnija kategorija … ona što ljaga i pljuje na sve strane.
    Veliki kompleks je među psihom našeg naroda i svaki pokušaj unaprijed osudimo i popljujemo. I čovjeka, grupu i ideju .. tako je sa svima.
    Sada imamo na listama kvalitetnih ljudi ali nema šanse da vide funkciju jer moraju pričati priču koja štima ljudima koji izlaze na izbore.
    E sad dolazimo do toga ko izlazi na izbore? Uglavnom, vrlo neupućen i površan svijet. I njih čak i nema puno globalno, ali ih ima onda kada trebaju.
    Primjer SDP-a. Većina njihovih simpatizera se diče pravednošću koja izbija iz te partije i iako imaju najviše pristalica, nikada neće biti ozbiljna funckija zahvaljujući svojim (ne)biračima koji su glasni po forumimam ali na dan izbora, mrsko im je glasati. :)
    O tome se može dosta pričati. Krajnje je to da je vrlo teško s ovakvom medijskom kampanjom o samom zvanju “Politika” biti osoba koja će se njome baviti i izrdžati pritisak. Kritika raje je normalna u svijetu ali u ovolikoj mjeri, gdje je narod totalno isfrustriran i iskompleksiran, teško.
    U svim javnim ustanovama, kompanijama .. svugdje gdje nema gazde :) … stanje je ko i u parlamentu. Imaju neke talove, imaju neke kratkoročne interese. Narod je kreator svega toga, priznali ili ne ..
    Malo sam zbrda zdola, ali valjda sam reko šta sam htio reći. BTW, cool blog! :)

  6. Znaš ono kad se djeca igraju, pa se nadje uvijek par malenih debila, koji misle da sve treba da bude kako oni žele? I tako, prosto toliko dosade, da se sva druga djeca sklone od budala, i nastave da se opet fino igraju na nekom drugom mjestu.
     
    Možda je rješenje u tome da se mi svi iselimo odavde. Mislim, normalni ljudi. Da ostavimo ovde samo političare i one budale koje se lože na gluposti i primitivizam. Ajmo u Bocvanu, Novi Zeland..da živimo normalno. Ovi nek` se kobacaju ovde, ko ih šiša :)
     
    Mislim, možda ima ljudi koji jednostavno ne zaslužuju da budu spašeni. Možda ne treba uopšte trošiti vrijeme na njih. Nek` se ****, nek` izginu.
     
    Bitno da se mi normalni gotivimo. Treba da odemo negdje na pivo :)
     
    Odličan tekst, btw ;)

  7. @Saša: Da baš, samo što kod nas nema taj način ko uvesti, a možda bi i uspio.
    @milja: A kad nemaš svojih jer su tvoji samo normalni ljudi onda si u belaju.
    @Aleksandar: Hvala :) A slažem se sa ostalim, mi smo jedna vrlo specifična vrsta ljudi. Volimo pljuvati to je čudi jedno.
    @Milko: Ja sve nešto kontam da bi nama normalnim tamo negjde postalo dosadno. Možda se ne bi ni vidjelo da smo normalni, ne bi se imali s kim porediti ;)

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X