Hrabrost – da li nam sa godinama opada hrabrost ili jača razum?

Autorica: Hana Kazazović

Ovdje možete poslušati i audio snimak teksta:

Šta je za vas hrabrost i kako je sebi definišete?

Ja bih rekla da je to spremnost da uradimo nešto što želimo, kada nas vodi srce ili onaj neki unutrašnji osjećaj da baš to trebamo napraviti. To je spremnost da uradimo nešto bez obzira na mišljenja drugih i na ono «šta će neko reći».

Jedna definicija kaže da hrabrost nije poricanje straha niti njegovo odsustvo. Hrabrost je odluka da se učini ono što je potrebno, uprkos osjećaju straha.

Zašto često razmišljam o hrabrosti?

Moja prva pomisao o tome da hrabrost možda ima veze sa starošću se javila kada sam počela primjećivati godine na bistama narodnih heroja i drugih značajnih učesnika iz 2. svjetskog rata. Gdje god bih ugledala bistu gledala sam koliko je osoba bila stara i najčešće se taj broj vrtio od 18 do 30 godina. Išla sam u ono predratno vrijeme u školu, pa su mi se zato pred očima redala imena poput Boška Buhe, Marije Bursać, Lepe Radić, Gavrila Principa… Kad smo učili o njima razmišljala sam kako je zaista trebala velika hrabrost da urade stvari koje su oni radili.

Za sebe znam da sam sa godinama postala puno opreznija. Kad se osvrnem iza sebe, sjetim se da sam bez puno dilema krenula u privatni biznis. Nisam strahovala od kredita, ulaganja u opremu, robu. Vjerovala sam u to da će sve biti kako treba i da ću se snaći sa bilo kakvim problemom.

Deceniju i po kasnije sam vrlo oprezna i pušem i na hladno. Moguće da je razlog tome i to što sam prilično neslavno prošla u tim svojim biznisima i da se uklapam u onu «ko se na vruć krompir opeče – i u čips puše». Ali puno toga ima i u godinama i iskustvu koje sam skupila i koje danas više procjenjujem razumom nego srcem.

Ranije sam takođe bila puno spremnija javno iznijeti svoje stavove i kritike, ne razmišljajući o tome šta će ko za njih reći i hoće li me neko zbog istih i napasti. Danas vagam svaku rečenicu. Negdje mi se sa godinama istopila hrabrost i ljude koji je imaju gledam sa divljenjem i velikim poštovanjem.

Dvije «vrste» hrabrosti

Kada govorimo o hrabrosti moramo razlikovati:

– fizičku hrabrost koja označava sposobnost suočavanja sa strahom, bolom ili rizikom od ozljede, smrti.
– moralnu hrabrost koja znači sposobnost da se ide protiv mišljenja drugih ljudi, riskirajući ismijavanje, sramotu ili osude.

Kao primjer za fizičku hrabrost mi na pamet padaju svi oni koji bez razmišljanja reaguju da bi spasili nekog ili svoje živote posvete takvim zanimanjima i aktivnostima.

Sretnemo u medijima povremeno priče o ljudima koji su reagovali u trenu i zahvaljujući tome spasili nečiji život. Kad god pročitam kako je neko skočio u rijeku da spasi osobu koja se utapa, razmišljam o tome koliko je to hrabro. Tu se uvijek radi o sekundama koje takvi ljudi ne koriste razmišljajući o tome šta bi moglo poći naopako, hoće li uspjeti, koliko rizikuju vlastiti život. Oni vide nekog kome je potrebna pomoć i reaguju.

Kao primjer zanimanja gdje je potrebna hrabrost su mi na umu i vatrogasci, policajci, pripadnici GSS-a, svi oni koji redovno rizikuju da bi pomogli drugima. Prosto se divim svima koji odluče da svoje živote izlože stalnom riziku i posvete ih drugima i to mi je jedan od najvećih primjera hrabrosti.

Dobrodošli u svijet anonimnosti

S druge strane, moralna hrabrost je nešto što je u ovom vremenu interneta posebno dobilo na značaju. Ljudi koji su spremni da svoje mišljenje iznesu javno, bez obzira na stavove većine i grupe kojoj pripadaju, su po mom mišljenju jednako hrabri kao i ljudi koji će skočiti u rijeku da pruže pomoć.

Nema takvih puno i svakim danom ih je sve manje, zato što danas svako može da vas ispljuje, pošalje vam uvrede, prijetnje, napiše najružnije stvari, samo ako se ne slaže sa vama ili mu se zbog bilo čega ne sviđate.

Da, postoji ona varijanta u kojoj prijavite policiji prijetnje koje dobijate, ali ima i mnogo načina da onaj s druge strane ostane nekažnjen sakrivši se iza anonimnosti. Zbog toga se mnogi povlače i šute i ne žele istupati u javnosti bez obzira o čemu da se radi.

Zato su hrabri svi oni koji ne bježe u konformizam i koji ruše tabue.  Ko je jednom pročitao komentare koje na svoje tekstove dobijaju Srđan Puhalo, Martina Mlinarević ili Dragan Bursać, zna o čemu govorim.

Anonimnost je ubila hrabrost, može se reći, jer je upravo mogućnost da anonimno bez posljedica pljujete po nekome dovela do ovakvog stanja.

Hrabrost protiv razuma?

Komentar jedne gospođe kaže kako mladi imaju hrabrosti da skoče sa visoke litice u more i dovoljno su blesavi da to urade. Stariji takođe imaju hrabrost da to naprave, ali su istovremeno dovoljno mudri da to ne rade. Ona kaže «Ja sam dovoljno stara da govorim iz svog iskustva i mogu vam reći da nisam ništa manje hrabra od njih, samo sam razumnija».

Hrabrost nam je potrebna kad god nismo sigurni u krajnji rezultat. Bez obzira da li se radi o preokretu u karijeri ili nekom novom interesovanju. I da, u mladosti imamo više mogućnosti da rizikujemo. Obično imamo manje odgovornosti, nemamo porodicu koja zavisi od nas, imamo vremena da ispravimo greške.

Sa godinama se odgovornosti povećavaju, a otpornost (i fizička i mentalna) opada. Zato tražimo više sigurnosti prilikom donošenja odluka.

Da li je hrabrost urođena vrlina ili se može naučiti?

Kažu da se niko ne rađa sa urođenim strahom ili urođenom hrabrošću i da se to uči – od roditelja, učitelja, prijatelja i okoline u kojoj živimo. Kažu i da se hrabrost može ojačati i da je korak ka tome osvješćivanje vlastitih snaga i samopouzdanja, te iskorak iz naših udobnih zona.

Neki od savjeta za razvoj hrabrosti kažu da (u)radimo ono čega se bojimo. Ovdje je spisak koraka koji mogu pomoći da se riješite određenog straha i time postanete hrabriji.

  1. Odredi čega se bojiš i koji strah želiš pobijediti (na primjer strah od javnog nastupa)
  2. Zapiši zbog čega imaš taj strah (bojiš se kakav ćeš utisak ostaviti na druge)
  3. Zašto želiš pobijediti taj strah? (da bi mogao/la predstaviti sebe i ono što radiš)
  4. Uvjeri sebe u koristi koje dobijaš ako pobijediš taj strah. Ovo je najvažniji korak (moći ćeš iskoristiti prednosti interneta i video prezentacija svog rada, pokazati svoja znanja, pronaći nove klijente)
  5. Prihvati svoje greške i ne paniči zbog njih. Nećeš uspjeti svaki put, ali moraš istrajati.
  6. Ponavljaj proces svaki put kad te uhvati strah i iskoristi svaku priliku za vježbu.

A ako želite raditi na moralnoj hrabrosti, onda bi se savjet mogao sažeti u nekoliko redova:

Borite se / zalažite se za ono u što vjerujete; nije važno šta je u pitanju. Možda ćete izgubiti prijatelje; neki ljudi će vas mrziti; možda ćete hodati okolo sa «metom» na leđima; ali ćete raditi ispravnu stvar. Prestanite brinuti o tome šta ljudi govore – ne morate ići okolo trudeći se da svakoga učinite sretnim.

I na kraju dva pitanja za vas:

Da li za sebe mislite da ste hrabri?

Ko je za vas baš hrabra osoba i zašto?

Sviđaju ti se moji sadržaji i želiš podržati rad Cyber Bosanka bloga? Klikom na baner saznaj kako :)




X