Koliko predrasuda imamo prema kratkoj kosi?

Autorica: Hana Kazazović

Ovdje možete poslušati i audio snimak teksta:

Bila sam klempava, jako. I zbog tih svojih velikih, slonić Dambo ušiju sam imala puno kompleksa. Upravo zato me mama u četvrtom razredu osnovne škole odvela na plastičnu operaciju kojom su te moje uši dotjerane na normalu, a ja bila toliko sretna da sam tražila šišanje na skroz kratku firzuru, jer sam željela da svi vide moje “nove”, normalne uši.

Sjećam se da sam tako ošišana pred liftom srela komšije koje su svom djetetu rekle nešto u fazonu “Daj to braci”. Braco sam bila ja i tad sam se suočila sa drugim problemom – “kratku kosu nose dječaci” i ako sam htjela pokazati da sam djevojčica, morala sam probušiti uši. Valjda mi je to bilo lakše nego oblačiti suknje i haljine, odjevne artikle koje ni za punih 42 godine nisam baš uspjela zavoljeti.

Drugi put sam se na skroz kratku frizuru odlučila nakon dugogodišnjeg maltretiranja kose raznim farbama. A jednom sam nakon dužeg boravka u bolnici željela veliku promjenu, pa sam svoju kratku, tamnu kosu ofarbala u najsvjetliju, skoro bijelu. Frizerka se i danas smije kad se sjeti kako sam se pogledala u ogledalo i izjavila da izgledam kao maslačak.

Imala sam i fazu potpuno kratke, 12 milimetarske crvene, svojeručno šišane mašinicom prilikom jednog “bad hair” dana praćenog nesnosnim vrućinama. Međutim, za razliku od onog perioda u kojem me pogodio komentar komšije da sam braco, kao odrasla nisam imala problema sa bilo kakvim izjavama na temu moje kose. Da, bilo ih je, od roditelja kojima se nije dopadala i koji misle da mi bolje stoji duga kosa (tata i brat), do mame kojoj se isto nije posebno sviđala ali ona ne voli ni baš dugu, nego nešto srednje.

Meni je svaka ta faza bila zanimljiva na svoj način i povremeno sa nostalgijom pomislim na ono vrijeme u kojem mi je za pranje kose i sušenje bilo dovoljno 5 minuta.

Međutim, oduvijek me nervira nekoliko stvari, a najviše shvatanje da kratka kosa nije ženstvena i da žena šišanjem gubi na svojoj ljepoti.

Prije nego što nastavite sa čitanjem, poredaću vam nekoliko prelijepih žena i zamoliti vas da sami sebi odgovorite na pitanje – jesu li lijepe?

Na razmišljanje o tome zašto žene kratke kose gledamo poprijeko me dijelom potakla i popularna akcija “Moja kosa – tvoja kosa”, odlična akcija doniranja kose koja služi za pravljenje perika djeci oboljeloj od raka, koja su ostala bez svoje kose zbog liječenja. Podržavam akciju i drago mi je da svakim danom raste broj onih koji doniraju svoju kosu, ali sam razmišljala o tome da mi se ne sviđa što djeca osjećaju pritisak zbog svojih divnih glava bez kose i žele ih sakriti. Onda sam ugledala status prijateljice na Facebooku koja je otprilike sumirala moja razmišljanja.

Prijateljica je napisala kako podržava akciju, ali joj takođe i žao što djeca imaju pritisak da sakriju svoje ćelave glavice. I da kao društvo pravimo pritisak zbog kojeg ženama koje zbog bolesti ostanu bez kose taj gubitak jako teško pada.

U komentarima na njen status se “sakrio” i jedan uopšteni stav koji objašnjava zbog čega je djeci teško kad ostanu bez kose, ali i zbog čega mnoge žene i kasnije strepe od šišanja. Da, u toj rečenici na kraju je korijen većine problema.

Bajke koje utiču na stav o kosi

Realno, kad malo bolje razmislim, teško da će se iko sjetiti ijedne princeze ili djevojke iz bajke koja nije imala dugu, svilenkastu kosu. Sve ono što djeci guramo pod nos dok rastu oblikuje njihove stavove i ono što ih vodi kroz život kasnije.

To je još uvijek dominantno i čini mi se da je svaka iole poznatija pjevačica ili glumica koja se ošišala na kratko, doživjela da mnogi sebi daju za pravo komentarisati kako joj ne stoji ili kako “mora pustiti kosu čim prije”, kao što je jedan novinar napisao za Rihannu nakon što se ošišala. Pročitala sam i podatak da je Linda Evangelista nakon šišanja na onu svoju predivnu, kratku frizuru izgubila 17 od 20 ugovora.

Da, samo zbog kratke kose!

Međutim, kasnije je njena popularnost narasla jer njena ljepota zaista nije imala veze sa dužinom dlaka na glavi.

Za žene kratke kose će mnogi reći da nisu ženstvene, ali kad muškarac ima dugu kosu rijetko ćete čuti da mu to utiče na smanjenje muškosti, zar ne?

Ili još gore, mnogi kratku kosu povezuju sa gej populacijom, kao da je to nešto loše ili kao da ne postoje dugokose lezbejke.

Meni je bilo zanimljivo čitati komentare djevojaka o njihovim iskustvima nakon šišanja.

Jedna od njih je rekla da su muškarci koji su je pozivali van nakon što se ošišala u pravilu bili oni koji su se i njoj dopadali. Kad je bila dugokosa bilo ih je svakakvih, od čudaka do normalnih, ali je ta kratka frizura čudake nekako otjerala.

Kratka kosa i samopouzdanje?

Mnogi smatraju da žene kratke kose imaju visoko samopouzdanje i često ćete čuti da ih nazivaju hrabrima, pa to vjerovatno i utiče na okolinu i na to ko će im prići. Momci koji ne vole samostalne i samopouzdane žene neće prilaziti kratkokosima, jednostavno :)

Činjenica je da puno ljudi stvara predrasude o ženama kratke kose trpajući ih u kategorije koje već imaju u svojim glavama. Previše stvari vežemo za nečiji identitet samo na osnovu frizure koju nosi – njenu seksualnost, istoriju, pol pa čak i osobenost. I sve to samo na osnovu nečeg tako jednostavnog kao što je frizura, samo na osnovu toga kako je počešljana.

Ako ćemo iskreno, čak mi se dopada ideja o tome da na osnovu toga kako vas neko posmatra zbog frizure prepoznate da li sa tom osobom vrijedi potrošiti vrijeme ili ne. Ako neko ima problem zbog toga što ste ošišani na keca, onda zaista postoji velika vjerovatnoća da se neće složiti ni sa mnogim drugim stavovima koje imate.

Kako izgledamo ne treba da se tiče nikoga osim nas. Ljepota, ženstvenost, samopouzdanje – sve to ne raste u kosi i nema veze sa tim. I zato, drage djevojčice, djevojke i žene, šišajte se kako god želite! Nemojte robovati svojoj kosi ili frizuri, isprobajte sve što vam padne na pamet i sve što vi želite. Lijepe ste uvijek kada ste sretne i to uglavnom nema veze sa frizurom koju nosite <3

Sviđaju ti se moji sadržaji i želiš podržati rad Cyber Bosanka bloga? Klikom na baner saznaj kako :)




6 comments

  1. Đe me nađe – poslednjih dana intenzivno razmišljam o kratkoj kosi, koju nism imala od sedmog razreda OŠ. Dosadilo mi farbanje pa bih da se vratim na prirodnu, sada već odavno sedu i da s njom pokušam neke promene, budući da farbana kosa, kada se išatira, postane ne srebrna nego narandžasta. Došla sma do pola puta, neuredna do boga, pa se svakodnevno po triput kolebam da li da se ofarbam.
    Hvala ti na onim gore idejama, nadam se da ću izdržati još mesec dana pa da primenim neku od njih.

    1. Ja sam posljednjih 3-4 godine konačno sa svojom bojom i ne farbam se i to mi je najljepši period ikad, bez obzira na frizuru i dužinu :D Čuvam ti zato fige da uspiješ i da se razrahatiš, što se kaže :) Moja mama ima tako na paž i sijedu i super joj stoji, a bila je i skroz kratka i to je odlično.

  2. Добар текст. И ја сам у претходних 15 година имала разних фризура и дужина косе и шишки, заиста сам испробала све што је моја коса могла поднети – осим фарбања. И увек ми је фризура била добра, јер ја кад одем код фризерке кажем само СЕЦИ / НАПРАВИ ШТА СЕ ТЕБИ СВИЂА. А како ми је коса природно коврџава, заправо је фризура након сваког прања другачија, јер је пустим да се сама осуши и подели и намести. Ретко се и чешљам. Ништа лакше!

    1. Hvala :)
      Znam da je kliše, ali ja sa potpuno ravnom kosom stalno patim za kovrdžama :D Malo sam oćejfila kad sam imala mini val ali sad odmaram od njega i mučim se sa ovom svojom dužom varijantom. Totalno je nezahvalna za urediti, tanka i ništa joj ne mogu, tako da mi ovo tvoje zvuči kao naučna fantastika :D

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X