Da vas pitam nešto – koliko vam je važno da stalno učite i radite na sebi? Nije bitno da li se radi o znanjima za posao kojim se bavite ili onako za sebe. I ako vam je to važno, kako učite – da li čitate knjige, gledate videa, idete na konferencije na primjer?

Ja sam tek sa svojih 26 godina počela da se “apdejtujem”. Zaista, do te neke 2003. godine sam bila ubijeđena da sam to što jesam i da kod sebe ne mogu puno toga mijenjati. Paralelno sa tim uvjerenjem sam učila da koristim internet, da radim u programima sa kojima sam se sretala prvi put. Nešto sam učila iz knjiga – Corel Draw 5 knjigu sam “prežvakala” cijelu i bukvalno uz nju naučila koristiti taj program.

Ali mi je rad na sebi i mijenjanje na primjer navika, stavova, uvjerenja bio stran. Tu sam mislila da sam “gotova” i da je to to. Onda sam pročitala jednu knjigu koja mi je pomjerila stvari u glavi i postala sam neko ko je uvijek spreman da sebe “popravlja”. A najvažnije od svega, stalni rad na sebi – bilo na svojoj ličnosti, bilo po pitanju stručnih znanja mi je postao sastavni dio života. Onako kako svaki dan jedem ili održavam higijenu, tako svaki dan gledam neke kurseve ili čitam knjige i tekstove ili slušam na primjer podcaste.

Zato i idem na konferencije, jer na njima upijam znanja i od posjetilaca, skoro kao i od predavača. Jer, ne znam kad mi je to postalo duboko ukorijenjeno uvjerenje, ali ja zaista vjerujem u to da od svakog čovjeka možemo nešto naučiti. I tokom druženja između predavanja, u ćaskanju sa poznanicima ili sa nekim koga si tek upoznao, uvijek saznaš nešto što ti pokrene određene kotače u glavi i proširi vidike.

I mislim da je ključno mlade ljude naučiti da stalno uče i rade na sebi i da je to ono što će ih održati u svijetu u kojem danas živimo. Jer je promjena jedina konstanta i realno, ko misli da je ono što nauči u školi i na fakultetu dovoljno za sva vremena, stalno će zaostajati za ostalima.