Već odavno ne pratim vijesti, ali posljednjih 15-ak dana na internetu obavezno čitam novosti iz Banjaluke, konkretno o protestima za očuvanje Picinog parka. Gradske vlasti su nekadašnji park namijenile za izgradnju nekih zgrada, betona, a jedan dio građana Banjaluke nije nikako zadovoljan takvim razvojem situacije.
Od prije 2 dana sam na listu tih stvari koje pratim dodala i dešavanja iz Trebinja, borbu Trebinjaca za kulu na Petrini, koju je uz dozvolu gradskih vlasti “napao” režiser Kusturica. Zafalilo mu kamena a kula građena nekad davno od kvalitetnog, pa je odlučio iskoristiti to. Trebinjci su se odlučili suprotstaviti ovom činu pa su išli do kule, blokirali radove koji su sad privremeno zaustavljeni, a zadnja informacija koju sam vidjela jeste da je u srijedu sjednica u Opštini na kojoj će valjda biti prisutan i režiser.
Ne tako davno sam i sama bile dio protesta u mom gradu Zenici. Znate, mi imamo onu Željezaru po kojoj smo poznati odavno. I ta Željezara nas truje čitav život, s tim što se unazad par godina zove Mittal jer je privatizovana od strane Indijca Lakshmi Mittala. Uglavnom, prije rata je u Željezari radilo cca 20.000 Zeničana i trovanje je bilo recimo opravdano. Sada tu radi cca 3.000 Zeničana i trovanje je malo gore. Gore u smislu da nam se povećavaju kancerogena oboljenja u gradu i da ja jedva zaustavim suze kad brišem štrik na balkonu jer na njemu bude neka masna crna tvar koju ne mogu obrisati iz svojih pluća. Uglavnom, mi smo pokušali protestovati pred Opštinom, tražiti filtere i zaštitu od grada, i skupljali smo se redovno neko vrijeme, tako da iz tog ugla znam kako je biti dio protesta protiv vladajućih struktura u gradu.
Šta je zajedničko svim ovim protestima?
1. Ponašanje vlasti
Nama u Zenici se nikad niko nije obratio. Protestovali smo pred zgradom opštine i niko nas nije čak ni pogledao sa prozora. U medijima su govorili da je sve po zakonu, da će biti filteri nekad i tako to. A na jednoj sjednici Općinskog Vijeća nas je načelnik nazvao “magarcima koji njaču”. Naravno, kad god se potegne priča o Mittalu uvijek se onima koji se bune zbog trovanja nabija na nos da želimo da tih 3.000 ljudi ostane bez posla.
U Banjaluci vlast takođe priča kako je sve po zakonu, kako se trebalo ranije reagovati kad je bila javna rasprava o tom planu, kako su oni koji su protiv gradnje u parku u stvari protiv napretka i slično. Za svo to vrijeme, koliko sam upratila, nisu pokazali papire za gradnju u Picinom parku koji su najblaže rečeno sumnjivog kvaliteta.
U Trebinju je načelnik usmeno odobrio rušenje kule jer nije baš znao o kojem se objektu radi i u kakvom je stanju. Ko ne vjeruje neka pogleda video ovdje. Sad je valjda skontao da te kule nisu samo hrpa kamenja nego nešto što je realno trebalo obnoviti i zaštititi pa graditi turizam na tome. Ali dobro, iskreno se nadam da će Trebinjci dobiti ovu bitku. Ako ni zbog čeg drugog onda zbog toga što sam na jednoj utakmici “Čelik” – “Leotar” gledala u te njihove fudbalere i sam glasno pitala “Čime se hrane oni dole pa su ovoliki?”
2. Miješanje politike u proteste
Mi smo u Zenici odmah imali optužbe da su protesti organizovani od strane opozicije. U Banjaluci protestanti imaju isti problem, takođe ih miješaju sa opozicijom. U Trebinju će vrlo vjerovatno, ako već nije, doći do istog.
Jednostavno, ljudi ovdje ne mogu da shvate da neko može imati i svoje mišljenje, a ne samo ono koje mu je nametnula stranka ili politika. Donekle to i razumijem, onaj prošli sistem je bio isti i svi su mislili isto i ljudi su navikli da misle tuđom glavom. E sad, kad se desi da se pojavi skupina ljudi koji glavu koriste i za nešto drugo osim pravljenja frizure na njoj ili poslušnog klimanja – to niko ne shvata.
Ili bolje rečeno – to uopšte ne mogu shvatiti ljudi koji nemaju svoje mišljenje. Kako neko ko nema izgrađen stav o bilo čemu i ko samo sluša i provodi ono što mu se kaže može shvatiti da ima neko ko nije takav? Znate i sami da svako polazi od sebe, ma o čemu da se radi u životu. I iz te perspektive je sasvim logično što su vlastodršci ubijeđeni da iza neke skupine ljudi koja se ne slaže sa njima stoji opozicija. Oni znaju da oni sami ne bi uradili ništa bez neke koristi i čitav ostali svijet posmatraju tako.
Ako načelnik nekog grada radi sve što mu stranka kaže i uz to gleda samo svoje interese (svoj džep, na primjer), kako on može shvatiti da postoje ljudi koji se bune zato što im je stalo do parka, do toga da njihova djeca imaju zelenilo u gradu, a ne zato što im je stalo da budu na njegovoj poziciji.
Ista stvar je svuda – oni na vlasti uvijek misle da je protiv njih opozicija i da apsolutno svi na svijetu samo maštaju o tome da dođu na njihovu poziciju. I uopšte ne mogu da shvate da postoje ljudi koji ne bi ušli u politiku ni po koju cijenu – zato što polaze od sebe.
3. Slab odziv protestanata
Ovo je generalan problem u čitavoj BiH i uopšte ne mogu da shvatim šta je u pitanju. Pretpostavljam strah.
Kad smo mi u Zenici protestovali znam da je iz Opštine u sva javna preduzeća koja se na neki način finansiraju sa budžeta došao dopis sa preporukom da se ne izlazi na proteste. Eto onako :) Nije pisalo da će biti sankcija, ali zamislite vi da radite negdje, sretni ste što imate platu i onda vam tako kulturno kažu da oni ne bi bili sretni da podržite proteste.
Jedan dio nije došao zato što “zna da od protesta nema ništa”. A jedan dio nije želio da bude instrumentaliziran jer “sigurno to neko organizuje da bi kasnije profitirao od svega”.
Ista stvar se dešava u Banjaluci, koliko vidim. Svi imaju neke svoje razloge – postoje preče stvari, neće ovo, neće ono i sl. U Trebinju je sve u povoju pa se nadam da tu neće biti previše onih “kojih se to ne tiče”.
Uz sve to vlast uvijek ima kontrolu nad većinom medija, bar onih glavnih, pa je onda još teže objasniti ljudima o čemu se radi i zbog čega se neko buni. Zamislite samo nekog srednjih godina ko ne koristi internet – vidjeće ispred zgrade grupu ljudi kako galame i bune se a onda će upaliti TV i tamo ugledati “objašnjenje” kako to rade oni koji su protiv napretka. I tako slično.
A i lijeni smo, iskreno, kad god trebamo podići guzicu i uraditi nešto. Nekako je lakše kad nam se sve servira i kad nam drugi rješavaju probleme. Što bi se mi mučili? I tako nam je uvijek neko drugi kriv, zar ne?
Voljela bih da na kraju mogu napisati neki pametan zaključak, ali sam bez njega već odavno. Mi u Zenici se još uvijek trujemo i čekamo neće li se Mittal smilovati i napraviti filtere. Za sada smo dočekali pa smo u bolnici dobili savremenu onkologiju pa bar ne moramo ići daleko od kuće kad dobijemo rak. Picin park u Banjaluci ima slabe šanse da se spasi, ali se nadam da će protesti pomoći bar da se zaustave neka dalja uništavanja zelenila u gradu. A Trebinje? Voljela bih da odgovaraju oni koji su ovo dozvolili i da se vrati sve u prvobitno stanje.
Ono što mislim jeste da je krajnje vrijeme da se u BiH pokrene neka grupa nezavisnih, neki pokret, nemam pojma kako ga nazvati, sastavljen od ljudi kojima nije cilj da se uvale u fotelje i budu na vlasti. Nego da im bude cilj da natjeraju ove gore da rade ono za šta uzimaju dobre pare. Ja vjerujem da nas ima dosta, samo se nismo još dobro prepoznali i organizovali.
Autor: Hana Kazazović
dok se licni interesi i jaranstva ne odvoje od drustvenih tjst zajednickih i bez dobre opozicije nema napredka.Kad covjek bude u stanju da ,recimo na sastanku zakuha sa najboljim prijateljem,a poslije odu na pice i nastavivsi normalne odnose nepomenuvsi dogadjaje sa sastanka onda je to pun pogodak.Svijest podignuta na visi nivo.Kad neko kod nas ima suprotno misljenje od prijatelja ne samo da ga izgubi nego stekne i neprijatelja.zalosno ali u vecini slucajeva je tako,a poneki znaju veoma dobro da iskoriste takve prilike.
Samo napred dok ne padne Mafija Balkana i njihovi politicari….