Da, živimo u vremenu u kojem je fizički izgled na vrhu liste prioriteta. Mediji, reklamne kampanje… svi su uglavnom fokusirani na to da je upravo vanjsko pakovanje čovjeka presudno za sreću i uspjeh.

Često čujem ili pročitam muke onih koji, po svom shvatanju, nisu još dostigli cilj i imaju neku “manu” koja ih žulja. Nekom su to kilogrami, nekom klempave uši, frizura ili male/velike grudi.

Takvi nedostaci ljudima zagorčaju ili bar otežaju život. Često postanu toliko opterećenje, pa ljudi koji se s njima muče ne vide u sebi ništa više od toga. A to ne mogu ni zamisliti kako je.

Ne mogu, jer sam valjda uvijek davala prednost udobnom u odnosu na lijepo. Kao djevojčicu me mama znala oblačiti u suknje ili se trudila da me uljepša. Međutim, ja sam uvijek forsirala pantalone ili ono u čemu mi je bilo ugodno.

Godinama kasnije je isto – odjeću biram po udobnosti. Ako će to biti haljina, onda je ona zato što mi je lakše skontati jednu stvar za obući, a ne kombinovati majicu sa nečim :) Ni štikle nisam nikad voljela ni nosila. Bole noge, naporne su, muka mi je hodati u njima. Da, možda jeste ženstvenije ili ljepše, ako to nikad nije bila moja primarna vodilja.

I onda sebe uhvatim kako razmišljam o tome šta je ljepota. Šta je u stvari lijepo? Ne postoji univerzalno mjerilo i znamo da je to uveliko i stvar kulture i običaja. Znamo da su žene prije smatrane lijepima ako su bile malo punije. Danas se forsiraju mršavice.

Međutim, ne postoji zvanični sud ili osoba koja može reći – ti si lijep/a a ti nisi.

I svakom je lijepo nešto drugo. Znam, jer čak ima ljudi koji kažu da im na primjer nije lijep David Beckham :D

Onda se sjetim kako su meni neki glumci ili glumice lijepi u zavisnosti od uloge koju igraju. Ista osoba, bez nekih određenih fizičkih promjena mi je u pozitivnoj ulozi lijepa. A ako u drugom filmu na primjer igra nekog negativca, onda i ne primijetim fizički izgled i nije važno čak i ako tu glumicu inače volim – odbojna mi je i ružna.

U životu sam sretala i upoznala mnogo ljudi. Oni dobronamjerni, pozitivni, samopouzdani, pristupačni – svi su mi bili lijepi i dragi bez obzira na godine. One druge, nervozne, nesigurne, sa zlobom u očima ili neljubazne – ne mogu svrstati u lijepe makar bili obučeni po posljednjoj modi i imali tijelo top modela.

Meni je recimo prirodno uvijek lijepo. Sijeda kosa, bore, sve mi je to lijepo na ljudima koji su njegovani i tako čak i sebe zamišljam, ako doživim tu starost.

To je neko moje mjerilo i znam da ga mnogi od vas možda neće shvatiti. Ali, zaista, voljela bih da tu nesigurnost zbog bilo koje svoje fizičke mane (ili onog što vi smatrate manom) – odbacite. Jer upravo ta nesigurnost i sumnja u sebe vas poružni i to samo zato što u ogledalu ne vidite sebe, nego gledate u nju.

Samopouzdanje, zdravlje, zadovoljstvo sobom i čistoća u svakom obliku, uljepšaju čovjeka više nego ne znam kakva haljina ili šminka. A život je previše kratak i previše težak i komplikovan da biste ga trošili na nebitne stvari.

Na kraju, preporuka za ova dva teksta.

  • This is How Beauty Standards Differ Around the World (Kako se standardi ljepote razlikuju širom svijeta) – ovdje.
  • Romanian Photographer Shoots Women From 121 Countries To Show That Beauty Is Everywhere (Rumunska fotografkinja je napravila snimke žena iz 121 zemlje da pokaže kako je ljepota svuda) – ovdje.