Razmišljam o tome od kako sam pogledala emisiju “Canine Intervention” na Netflixu. Znate onu u kojoj Jas prevaspitava pse i radi na njihovoj socijalizaciji? Ako niste gledali preporučujem svakako. 

Nego, da se vratim na strah. U ovoj posljednjoj je uzeo nekoliko pasa iz skloništa koje je napravila jedna žena i u njemu ona ima dosta pasa. Smokie je pas koji je okarakterisan kao agresivan, jer je napao drugog psa. I Jas je u njemu prepoznao nešto drugo, pa ga je poveo sa sobom.

Tu sad ima scena u kojoj on radi sa njim, uči ga komandama i stalno su sami. I onda Jas uvodi svog psa koji je već istreniran, da Smokija navikne na društvo. I bukvalno se vidi kako Smokie podvija rep i Jas komentariše kako se on u stvari boji, ali u nekom trenutku bi krenuo na nju da je napadne. I objašnjava kako psi u stvari često napadaju baš zbog straha, jer se boje, pa je agresija njihov “odgovor” na tu emociju.

Kontam nešto – je li to u stvari tako i kod ljudi? Ja mislim da jeste u velikom broju slučajeva, mada na prvu ne biste pomislili jer ne djeluje tako.

Čak i u slučajevima kad na primjer muškarac tuče ženu, često je u svemu tome duboko ukorijenjen njegov strah od ko zna čega, ali rekla bih možda od gubitka osjećaja vrijednosti. Jer često su takvi muškarci nesigurni u sebe i u to što jesu, a prestravljeni eventualnim priznanjem svojih slabosti bilo kome. I onda tu svoju nesigurnost pretoče u agresiju, jer im je to lakše nego priznati da nisu jaki. 

Priznati slabost često mnogima nije lako i to je nešto na čemu bismo svi trebali raditi stalno. Priznati da smo nesigurni, da nismo savršeni, da ne znamo sve i da nam se izmiče tlo pod nogama pri pomisli da će to neko prepoznati. E to bi moralo biti osnova svega – jer realno nema osobe koja je takva. Samo postoje one koje te svoje nesavršenosti znaju nositi i ne kriju ih i ne boje se da to neko i vidi.

Šta vi mislite o ovome?

Ako moje pisanje na na bilo koji način obogaćuje vaš život i želite podržati moj rad, možete to učiniti na tri načina.
Prvi je kupovinom e-knjige “Na putu prema sebi”. To je zbirka odabranih tekstova sa bloga, pisanih uglavnom do 2018. Kupiti je možete na linku ovdje – https://cyberbosanka.gumroad.com/ Uvod u knjigu možete pogledati ovdje – https://bit.ly/3AnTuvn
Drugi način je jednokratnom donacijom (više informacija o tome na https://cyberbosanka.me/podrska/. Time pomažete i nepostojanje reklama u mojim sadržajima. A reklame smaraju, zar ne 😉
A treći način je da se pribilježite na moj newsletter koji šaljem subotom ovdje – https://cyberbosanka.me/newsletter/
Posebno hvala onima koji su me do sada podržali na razne načine, znate vi ko ste i hvala od ❤