Autor: Hana Kazazović

Postoje romani koje uzmete u ruku i uopšte ne znate šta da očekujete od njih, a oni vas oduševe i ostave bez daha.

Postoje i oni koje svi hvale, koji su dobili nagrade i koje jedva čekate da pročitate, očekujući da i vi doživite sve to što su drugi napisali. I onda na kraju ne znate šta da kažete jer jednostavno ne možete da pronađete u sebi to oduševljenje koje ste očekivali da ćete naći.

Možda je i sa knjigama isto kao i sa zabavama – ako odete na njih očekujući da ćete se dobro provesti, često ostanete razočarani. S druge strane, puno je onih na koje su vas jedva nagovorili a ostale su trajno u sjećanju jer su bile odlične.

Roman “Sva svetlost koju ne vidimo” je lijepo napisan, veoma pitak i zanimljiv. Struktura mu je takva da sam čitajući zaista bila oduševljena načinom na koji je pisac isprepleo priče, sadašnjost i prošlost, likove Mari Lore i Vernera, slijepe djevojčice i dječaka zaluđenog radio aparatima i tehnikom.

I koliko god u njemu bilo ljudskosti, topline, čovječnosti, emocija, a zaista ima svega toga puno i sigurna sam da ćete uživati u čitanju, mene i dalje najviše fascinira ta struktura. Jer su isprepletene dvije priče u različitom vremenu i sa različitim likovima, a onda se na kraju oni susreću i spajaju, dajući kulminaciju cijeloj knjizi. Zaista majstorski napisano, toliko da mi je to i dalje najjači utisak o knjizi.

Ono što je takođe fascinantno u ovoj knjizi su likovi koji su tako razrađeni i opisani da ćete se zaista povezati sa njima i zavoljeti ih. Drhtaćete sa njima, srahovati kad i oni, uživati u sitnicama koje i njih budu radovale i u suštini, nekad i nećete imati osjećaj da sjedite i čitate knjigu, jer će vam se činiti da ste tamo negdje sa njima.

Zaboravih reći, a to nije tako nebitan podatak, vrijeme radnje je pred drugi svjetski rat i tokom trajanja rata. Mari Lora je Francuskinja, a Verner je Nijemac kojeg su kao dječačića regrutovali u vojsku jer je bio veliki poznavalac tehnike. I kroz te njihove živote u vremenu koje je inače bilo lišeno ljudskosti, provlači se upravo ta nit nade i topline koja nas valjda oduvijek održava da ne odustanemo i ne pomislimo da je svijet zaista grozno mjesto za život.

I sad kad sve ovo što sam napisala ponovo čitam, shvatam da je ova knjiga ostavila na mene puno veći utisak nego što sam u prvom momentu mislila. Činjenica je da sam svih 600 stranica (da, toliko čak) pročitala skoro u dahu i da puno razmišljam o njoj dovoljno govori sama za sebe.

U suštini, voljela bih da mi se onaj ko je dobije od mene javi nakon čitanja i napiše svoje utiske. A dobiće je neko od vas koji ostavite komentar ovdje ispod teksta.

Komentare pišite ispod ovog teksta do nedjelje (11.10.) u 12 sati. Ja ću na osnovu komentara odabrati osobu kojoj ću knjigu poslati (a možda bude sreće i lično uručiti).

Za sve ostale koje zanima knjiga – Lagunine knjige se mogu kupiti u knjižarama Kultura u Banja Luci, Tuzli i Sarajevu. Takođe, knjige mogu da se kupe i preko sajtova www.laguna.rs i www.delfi.rs

2015-09-03 16.08.10

 

Laguna Knjige o kojima se priča

Objavu teksta podržala Laguna.rs, u skladu sa pravilnikom o reklamiranju na blogu