Autorica: Hana Kazazović

Zvoni neki dan telefon, 3 sata poslijepodne, nepoznat broj.

“Hana, izvolite”, javim se.

I kreće: “Dobar dan, ja sam iz XY osiguranja, zovem vas da kažem kako sutra dolazimo u vaš grad i imamo vremena za jedan sastanak isto u ovo vrijeme. Pretpostavljam da ste tad na poslu pa da provjerim možete li odvojiti malo vremena za nas, imamo odličnu ponudu i bilo bi šteta da je ne čujete…”

I traje to njeno izlaganje. Držim telefon u ruci, pokušavam uloviti udah, da se teta zaustavi bar na sekund i da joj samo kažem da neću. Šta god da nudi – neću. Ako mi kad padne na pamet da hoću, sama ću se javiti, probrati gdje ću to kupiti i ne treba me zvati niko.

Uspjela sam valjda nakon 43. rečenice, rekla joj da nisam zainteresovana. Ali mi je malo falilo da je prvo pitam je li na poslu imaju neke obuke ili bar vježbe disanja jer je stvarno fascinantno koliko toga uspije ispričati u jednom dahu.

Nakon toga sam blokirala broj. Uvijek to uradim ali imam osjećaj da se nakon što ja jedan broj blokiram iz njega izlegu bar još dva s kojih me zovu kasnije.

Dan kasnije. Ponovo zvoni telefon, javljam se i kreće priča:

“Dobar dan, zovem iz XY firme, vi ste zimus kupili jedan naš proizvod i evo sad imamo ponudu koju nam je baš žao da propustite jer je vrijedna i…”

Nastavlja ona pričati o posteljinama koje inače nemaju na stranici ali su super i savršene i jeftine i svašta nešto. Onda se prebacuje na drugi proizvod koji je isto savršen i jeftin i ni njega nemaju na stranici (što li će vam web-stranica, pitam se u sebi dok priča), nego samo nude ovako posebnim kupcima kao što sam ja. I uz sve to priča kako dobijam još neke pogodnosti i poklone i sve je napravljeno tako da ti jedino preostaje da budeš beskrajno zahvalan što postoje takve firme koje toliko brinu o kupcima i sve kreiraju specijalno za njih.

I slušala sam cijelu ponudu baš da čujem koliko smo im važni i šta su nam sve pripremili. Onda sam rekla da nisam zainteresovana a i da nemam para, na šta me je teta pitala “A zar nemate neku od onih kartica, kreditnu ili na odgodu što idu, jer stvarno je šteta da propustite ovakvu priliku?”

“Nemam”, rekoh, “i koliko god to zvučalo naopako u ovo današnje vrijeme ja sam prilično ponosna na to. I ja sam kupac koji kupuje kad skonta da mu nešto treba, pa to onda potražim i kupim u prodavnici ili online, kao i ovo što sam kupila kod vas. I uopšte nisam od onih koji kupuju posteljinu ili šerpe ako sama nisam odlučila da mi to treba.”

I blokiram i ovaj broj.

Poslije sjedim i pričam s mojima o tome kako sigurno ove prodajne priče kreiraju psiholozi. Pune su onog “samo još par minuta”, “50% popusta”, “dobiješ uz to i ovo i ono”. Sve je to dio strategije, jer je dokazano da ljudi na to reaguju. Jasno je to meni. Kao što znam da i ove tete koje rade ove poslove vjerovatno ne uživaju u njima. Ili možda sudim po sebi jer meni bilo kakav razgovor telefonom predstavlja najgoru stvar na svijetu.

Ali – do svakog od nas je kako će reagovati na njihove ponude. I svako od nas ima izbor da li će kupovati kad mu nešto treba ili će kupovati kad mu neko nešto ponudi. Hoćete li zadovoljavati svoju ili potrebu prodavca?

Recimo, ja sam onaj tip koji će dobro izvagati svaku odluku. Na primjer, prije par mjeseci mi se poderala posteljina za spavanje i razmišljala sam o kupovini. Onda sam to rekla mami a ona je spomenula da ima puno posteljina iz onih prošlih života u kojima se to kupovalo na veliko i na otplate i mnoge od njih stoje i ne koriste se. Pa sam uzela od nje, jer što bih davala pare za nešto što eto imamo?

Naravno, ne kažem da ne treba sad trošiti novac uopšte, ali mislim da je bolje ako o trošenju razmislimo i sami odlučimo, a ne da na nas utiču akcije, popusti i telefonski pozivi s ponudama.

U ovoj igrici potrošačkog društva, a itekako je ovo vrijeme u kojem živimo upravo takvo – pobjednik je svako ko kupovinom upravlja lično i ne dozvoli da prodavci i ponuđači upravljaju njegovim odlukama.

A novac se uvijek može potrošiti na iskustva, ono što ćemo uvijek nositi u sebi :)

P.S.

– Nisam namjerno navodila imena firmi jer su ovo samo uzorci, a ima ih svakako puno i znam da svako od vas zna neke.
– Nije fer i nije pošteno da se za ovakve pozive i ponude koriste telefonski brojevi koje vam damo zato da biste nam na primjer mogli dostaviti proizvod. Zašto nas kažnjavate za kupovinu od vas time što nas poslije zivkate telefonom?
– Moj broj telefona imaju mnoge firme kojima ga nisam ni dala što znači da se te baze s brojevima vjerovatno i prodaju i to isto nije fer. Moguće da je i protivzakonito ali pošto znamo kako nam savršeno funkcioniše taj dio države koji se zaštitom zakona bavi – šutim(o) i trpim(o) i blokiramo brojeve.
– Pitala sam već i na Twitteru pa evo da pitam i ovdje – osim blokiranja brojeva znate li za još neki način za samoodbranu od ovakvih poziva?