Ovo je treći dio a druga lekcija priručnika “Internet za početnike u 13 lekcija” koji pišem.
– Uvod možete pročitati ovdje – Internet za početnike u 13 lekcija – Uvod
– Prvu lekciju možete naći ovdje – Šta je internet? – 1. lekcija
Kako nekom ko ne koristi internet nikako i ko o njemu nema lijepo mišljenje objasniti prednosti korištenja?
Lako je o internetu pričati sa ljudima koji ga razumiju i koriste. Čak i ako se radi samo o korištenju Facebooka takvi već imaju bar površan uvid u ono što im ovaj medij može pružiti. Ja sam neko ko internet stvarno maksimalno iskorištava i vrlo često kad pričam o nekoj stvari nakon par minuta primijetim da me već odavno sagovornik ne razumije, a vrlo često me počnu gledati sažaljivo jer misle da nisam dobro. Ili kad vide da paralelno držim otvorenih nekih 15 web stranica i uspijevam pratiti sve što se dešava na njima, sve dok pišem neki tekst, postavljam slike i pričam sa prijateljicom? Ma da, kako objasniti da ima još takvih, čak i “gorih” :)
Internet je jedini medij koji raste
Jedan od razloga zbog kojih mislim da je luksuz ignorisati internet je to što je ovo trenutno jedini medij koji raste, odnosno povećava se stalno broj njegovih korisnika. Svi drugi su u padu – novine se sve manje prodaju, televizija se sve manje gleda, a i radio je u istim problemima. I ne samo to, svi skupa se i sami okreću internetu – sve više je novina koje imaju internet izdanja, a televizije i radio stanice sve češće kompletne emisije prenose i na internet. Znači, ovo nije trenutna pojava. Nije sada internet popularan pa će to prestati nakon nekog vremena kada se ljudi zasite i kada im dosadi. Neće. Može se samo razvijati, mijenjati oblike ali neće nestati.
Ja sam obična službenik/ca i meni TO stvarno ničemu ne bi služilo!
Imate li nekog u svojoj blizini ko misli da mu korištenje interneta nikako ne bi pomoglo u životu? Nekog ko misli da je to – gubljenje vremena, za mlade, napredne, pametne, one koji ne znaju šta će od sebe i sl? Šta bi jednog penzionera koji je čitav život kupovao dnevne novine i gledao dnevnik u pola 8 moglo motivisati da sjedne za računar i počne koristiti internet?
Možda bi neki od sljedećih razloga mogao biti presudan za početak korištenja interneta?
1. Potreba za jeftinom i stalnom komunikacijom, sa djecom (ili dragom rodbinom) koja žive daleko.
Konkretno znam mnogo slučajeva u kojima ljudi za koje ne biste nikad pomislili da to znaju koriste Skype ili neki drugi program pomoću kojeg mogu besplatno pričati i gledati svoje najmilije. Koliko unučića svoje bake, nane i dede upoznaje putem monitora računara? Koliko sestara svoje kafe ispija uz monitor? Kada neko počne priču o ružnim stranama interneta ja se sjetim svoje mame koja je naučila otvarati elektronsku poštu samo da ne bi morala čekati mene dok dođem s posla da pročita šta piše brat iz Engleske. Ili se sjetim jedne bake koja unuku viđa svakih 5 godina a skoro svako veče priča sa njom na Skype. Koliko je takvih lijepih priča i koliko ljubavi i pozitivne energije putuje ovom elektronikom? Koliko se ljudi upoznalo i započelo veze, prijateljske ili ljubavne pomoću interneta? Koliko je poslova pronađeno, problema riješeno, ponovo uspostavljenih kontakata? Nisu sve manijaci, pedofili i ostala ljudska gamad na ovoj mreži. I nisu svi ovdje, okrenite se oko sebe i pogledajte na ulicu. Koja je razlika između stvarnosti i interneta po tom pitanju?
Potreba za komunikacijom sa ljudima nema granicu u godinama. Čak i ona službenica na šalteru koja misli da internet nije za nju možda ima prijateljicu iz srednje škole koju nije vidjela dugo a skupo joj je da je stalno zove telefonom. A tek da joj vidi djecu ili maćuhice u bašti…
2. Potreba za informacijama i informisanjem
Penzioner iz prethodnog primjera je navikao da kupuje jedne novine dnevno. Za toliko para koliko mjesečno potroši za novine može platiti pretplatu za internet. Tako može čitati neograničen broj novina i to po izboru – od lokalnih do svjetskih. Može putovati pomoću Google Eartha širom planete. OK, penzioneri u bogatim državama putuju uživo i tako je mnogo ljepše, ali penzioneri na Balkanu mogu iskoristiti Google Earth. Mogu saznati sve o svom omiljenom političaru ili o sportisti kojeg vole. Ako se radi o penzionerki ona može pronaći neke moderne i nove šeme za heklanje te mustre za priglavke. Broj telefona bilo koga možete saznati u kratkom roku, bez potrebe da slušate nervozne tete sa informacija. A uz sve to možete i pričati besplatno sa prijateljima i familijom :)
3. Potreba za učenjem i usavršavanjem
Radite kao službenica na šalteru i pretpostavljate da ćete tu dočekati penziju. Ja se nadam da hoćete, ali vremena su takva da na planeti ne postoji sigurno zaposlenje. Možda ste previše spori pa će vas morati zamijeniti nekom bržom. Šta ako propadne firma pa dođe do smanjenja radnika i ostanu samo najbolji? Kako vam internet može pomoći da smanjite brigu za svoje zaposlenje? Tako što se pomoću njega možete stalno usavršavati i učiti pa uvijek biti među onima koje će poslodavci tražiti i rado zaposliti. Možete pratiti šta je novo i aktuelno u vašoj branši. Možete naučiti neku novu vještinu – besplatno, steći nova znanja koja vam mogu pomoći u poslu. Svi idu naprijed – možete li sebi priuštiti luksuz da ostanete stajati u mjestu?
4. Potreba za predstavljanjem znanja i sposobnosti te materijalizacija istih
Ne znam zašto ali mi prvo pade na pamet ona baka sa priglavkama. Znate plesti super priglavke ali u vašem selu to znaju skoro svi i nemate ih kome prodati? A znate li da je nama u gradu takođe hladno po nogama? Znate li da su, na primjer, ručni radovi sve cjenjeniji u svijetu? Ne kažem da je dovoljno da vaše priglavke postavite bilo gdje na internet i da ćete odmah postati bogati. Kažem da pomoću interneta možete predstaviti svoj rad i vještinu tako da onaj ko bude tražio proizvode ili usluge koje nudite može lako doći do vas. Neće niko hodati po Vlašiću i zagledati babe koje pletu nego će sjesti za računar i u pretraživač ukucati “priglavke” ili “prodaja priglavaka”.
Znate praviti super torte i uživate u tome ali ne znate dovoljno onih koji bi ih jeli? Ja znam da ima mnogo onih koji bi ih jeli ali ih ne znaju praviti :)
Mogućnosti su ogromne, potrebno je samo malo vremena, kreativnosti i volje i za vas može znati cijeli svijet.
5. Potreba za upoznavanjem ljudi istih ili sličnih interesovanja te povezivanje sa njima
Pratite Formulu 1 i navijate za Alonsa? Teško vam je naći ljude poput vas, one koji će se skupa sa vama radovati ako Alonso osvoji prvenstvo? Shvatam vas i ne osuđujem, ne brinite, svi imamo neku manu :) Ali sasvim sigurno na svijetu ima ljudi poput vas koje će radovati svaki uspjeh ovog Španca. Zašto ih ne pronaći i sa njima dijeliti oduševljenje umjesto da se zbog njega svađate sa prijateljima koji vas ne razumiju?
Obožavate kuhanje i eksperimentisanje u kuhinji a vaša prijateljica ne dijeli isto oduševljenje? Umjesto nje možete pronaći mnoog takvih poput vas – na internetu, okupljene na nekoj stranici sa receptima gdje svakodnevno izmjenjuju iskustva i savjete. Ako imate bilo kakav hobi pronaći ćete ljude poput vas. Čak i značke možete mijenjati sa njima :)
Kako doći do svega toga? Ja ništa ne znam.
Uvijek ima neko ko zna i ko će vam pomoći. Znate kako se kaže – ako je učenik spreman uvijek će se pojaviti učitelj. Vjerovatno će to u manjem broju slučajeva biti neki stari čikica sa naočalama, zato dobro otvorite oči i pogledajte oko sebe. Možda će vam najbolji učitelj biti dvanaestogodišnji unuk ili susjedov sin od 14 godina.
Savjet – uvijek jasno i jednostavno recite zbog čega želite da naučite koristiti internet. I zamolite za strpljenje :)
A molba i napomena svima koji se nađu ulozi učitelja za internet – budite strpljivi. Pokušajte shvatiti i razumjeti da iako je vama jednostavno klikuti ovdje, ondje, otvoriti ovo, kliknuti Cancel ako nisi siguran i sl – osobe koje počinju uvijek imaju strah da će nešto pokvariti. Ista stvar je sa počinjanjem i učenjem bilo čega – dok se ne savladaju osnove i ne shvati materija strah neće nestati. Niko se nije rodio naučen i ne znaju svi sve.
Vrlo jasno, razumljivo svakom i – sugestivno. Da ne koristim ovu “skalameriju” posle tvog teksta bogme bi se dobro zamislio!
U tebi “čeka šansu” sjajni predavač! :)
@Dragan: Hvala puno. Ovo mi je jedan od ljepših komplimenata :)
Da, Dragan je dobro primjetio: ima u tebi štofa za profesorku :)
Elem, ti si se baš nameračila da bake i dedove navučeš na net, ha? :lol:
K’o da vidim, od pete lekcije ja sam vec na dugo izbjegavanom FB-u :)
Po Milku bicu jedna navucena baka :)
Auuuuu…. ;)
Ovaj clanak (lekcija) me odusevio. Skoro u svakoj recenici vidim sebe i svoje bliznje. U danasnjem svijetu moja porodica je rastrkana po bijelom svijetu-od Amerike do Japana. A tu razdaljinu i vremenske razlike skoro da i ne osjetimo. Opet znamo svi sta se desava u svakodnevnici moje familije. Istog dana svi uzivamo u uspijesima nasih clanova, ali i dajemo podrsku jedni drugima u teskim trenucima i bolesti.
Kao i tvoja mama, i moja je naucila da cita i pise e-mailove (usavrsila je i “skidanje” slika sa digitalnog aparata i attachiranje fotki na mail, ha) sestri, bratu, kcerki, naucila je da “mesindzera”…
Ja licno svoju sestru zovem “internet tetka”. Imam dvoje male djece, a tetka im je u Japanu na studiju vec 2 godine. Najcesce je i vidjaju preko monitora. Kcerkica je kada je imala 1.5 godinu sama znala sjesti pred ekran racunara, staviti slusalice na glavu i pokazati prsticem na ekran. Tada bi rekla “tetka”. To bi znacilo da zeli da prica sa svojom tetko.
Vjerujem da nas ima jos puno sa ovakvim inskustvima.
Jedva cekam slijedecu lekciju.
Pozdrav i zelim ti puno uspijeha
@Milko: Pa sad, ne bih imala ništa protiv da makar jedna osoba više počne koristiti internet. To mi nekako djeluje kao napredak, progres i sl :)
@Mediha: Hahaha, ti si već “pokrila” najveći dio svega, tako da Facebook i nije neophodan. Ali, nikad ne reci nikad :)
@A.S.: Baš na takve stvari sam mislila kad sam pisala, znam i sama par sličnih slučajeva. Hvala i čitamo se :)