Jason Momoa

Jasona Momou uglavnom ljudi znaju kao glumca, ali je meni jako važno reći da je on, osim toga i socijalni poduzetnik i zagovornik ekoloških pitanja i socijalne pravde.

Rođen je 1979. godine na Havajima, a prije glumačke karijere je bio model. Prepoznatljiv je postao kao Kahl Drogo u seriji “Game of Thrones”, a nakon toga je glumio i Aquamana. Od poznatih angažmana tu su još film “Braven” te “Dune”. Osim glume, Momoa je i producent. Producirao je i režirao dokumentarnu seriju On the Roam i kratki film Canvas of My Life. Takođe je režirao epizode televizijskih emisija, uključujući Frontier i See.

Međutim, osim što je je poznati glumac, on je i aktivist koji se bori za očuvanje prirode i okoliša. Njegova borba uključuje promovisanje održivog načina života i podizanje svijesti o klimatskim promjenama.

Momoa je 2015. godine učestvovao u Greenpeace kampanji “Save the Arctic” koja je imala za cilj zaštitu Arktika od bušenja nafte i drugih štetnih aktivnosti. Pomogao je u promociji kampanje i podizanju svijesti o važnosti zaštite ovog krhkog ekosistema.

Sudjelovao je u klimatskim marševima i drugim događajima koji imaju za cilj podizanje svijesti o klimatskim promjenama i promovisanje akcije za rješavanje ovog globalnog problema.

2019.  je učestvovao u protestu protiv izgradnje teleskopa na Mauna Kei, svetom mjestu za domorodce Havaja. Takođe se javno zalagao protiv izgradnje pristupnog plinovoda Dakota i podržao je pleme Standing Rock Sioux u njihovim naporima da zaštite svoju zemlju i vodu.

Iste godine je na Dan planete Zemlje udružio snage sa volonterima iz Surfrider fondacije kako bi očistio plažu u Santa Monici, Kalifornija. Događaj je imao za cilj podizanje svijesti o problemu plastičnog zagađenja u našim oceanima.

Jason je veoma uključen u napore za čišćenje plastičnog zagađenja u okeanima. 2018. godine je lansirao liniju aluminijskih boca za vodu Manalalu koje se mogu reciklirati kako bi podigao svijest o ovom problemu i potaknuo ljude da smanje upotrebu plastike za jednokratnu upotrebu. Za svaku kupljenu bocu oni obećavaju jednu izvađenu plastičnu bocu iz okeana. Mananalu je inspirisana njegovom ljubavlju prema morima, njegovom posvećenošću pružanju kvalitetne vode i opštom ljubavlju prema planeti u cjelini.

“Ne možemo više čekati”, rekao je Momoa u citatu koji se nalazi na web stranici kompanije. “Vrijeme je da prestanete sa ukazivanjem na problem i krenete s rješenjem. Plastika za jednokratnu upotrebu je loša za ljude i loša za planetu. Vrijeme je da pređete na aluminij.” 

Sva voda je na održiv način nabavljena iz Montane, Nebraske i Kalifornije.

2022. godine, Jason Momoa je proglašen službenim zagovornikom “Life Below Water” od strane Programa UN-a za okoliš (UNEP). “Life Below Water” jedan je od UN-ovih ciljeva održivog razvoja (SDG) i promiče očuvanje i zaštitu morskog života uz planiranje održivog razvoja.

Prilikom promovisanja ovog njegovog angažmana, Jason je izjavio:

„Za mene je okean drevni učitelj, vodič i muza. Takođe je egzistencijalan. Bez zdravog okeana, život na našoj planeti kakav poznajemo ne bi postojao.”

Momoa je takođe podigao svijest o pitanju zaštite okoliša i socijalne pravde kroz svoju platformu za originalni sadržaj – Pride of Gypsies koju su producirali i drugi. 

Koristeći svoju vrlo angažovanu publiku na društvenim mrežama, Momoa uspješno širi svijest ljudi o plastici, gubitku biodiverziteta, zaštićenim morskim područjima Antarktika, ilegalnom ribolovu i klimatskim promjenama. Njegova popularnost i uticaj omogućavaju mu da skrene pažnju na važna ekološka pitanja i da inspiriše druge da preduzmu akciju. Njegov rad služi kao podsjetnik da svako ima ulogu u zaštiti planete i da čak i male akcije mogu napraviti razliku.

“Objavljivanje ovog teksta je finansirano grantom Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država.“

“This article was funded by a grant from the United States Department of State. The opinions, findings and conclusions stated herein are those of the author[s] and do not necessarily reflect those of the United States Department of State”.