Autorica: Hana Kazazović
Juče sam provela dan listajući stare fotografije. To je moj ritual za popravljanje raspoloženja – kad god mi je teško ja uronim u prošlost i “vratim se” u vrijeme kad mi je bilo lijepo. I u tu svrhu najviše koristim fotografije koje sama napravim u momentu koji mi ispuni dušu.
Znate ono kad zastanete i pomislite “Joj, jest mi ovdje sad lijepo, voljela bih da ovaj trenutak potraje 100 godina!” E tad ja zastanem i napravim fotku, unoseći u nju baš tu emociju. Hvala tehnologiji i vremenu u kojem živimo pa to možemo odmah uraditi.
E, takve fotke sam juče pregledala, pokušavajući sebi mozak okupirati lijepim stvarima i uvjeravajući sebe da će i ovo sve što sad živimo, sve ove izolacije i karantini jednom biti juče.
Jer, kad ja, introvert koji u najnormalnije vrijeme bez problema u sedmici izađe iz kuće maksimalno 2-3 puta imam krize, onda samo mogu zamisiliti kako je svima vama koji ste potpuno promijenili svoje rutine.
Da je sve normalno, ja bih bez problema odgovorila na pitanje iz naslova. Zašto želim ići na Spark.me 2020? Zato što sam od samog postojanja ove konferencije propustila samo jednu, i to dovoljno govori koliko volim ovo dešavanje. Svake godine je meni ova konferencija punjenje baterija. Svake godine mi sve ono što tamo čujem i doživim bude inspiracija koju nosim sa sobom cijelu godinu.
Zašto onda imam “problem” sa pisanjem ovog teksta? Zato što sam u fazi kad stvarno imam problem da povjerujem u to da ću nekad normalno izaći iz kuće i otići u prodavnicu, a kamoli da ću izaći iz Zenice i otići na konferenciju u Crnoj Gori.
Ovaj svijet više nikad neće biti isti, to je jedino u šta sam sigurna. I niko nema pojma kako će izgledati kad se sve ovo završi, kao što niko ne zna ni kad će se završiti. Svaki dan stigne nova vijest o tome da je nešto odgođeno za 2021. godinu – od Evrovizije do Olimpijskih igara. Za svoje 43 godine nisam tako nešto mogla ni zamisliti, a kamoli da sam doživjela. A ne trebam napominjati da u biografiji imam i preživljen rat.
I ne, ne poredim ovo s ratom, nije ni blizu isto (mada nekad zaliči, priznajem). Ako ništa drugo, u ratu je bilo sranje samo kod nas i imao si na raspolaganju skoro cijeli svijet za otići. A sad je svuda isto i nema prostora na koji se možeš izmjestiti i da ti bude dobro.
Spark.me je zakazan za 30. i 31. maj. Ne znam da li će tad biti održan, iako navijam za to da bude. Ali se svakako nadam da ću – kad god bude – biti prisutna. Treba mi u ovom vremenu nešto da mi bude moje svjetlo na kraju tunela. Nešto u šta ću gledati i čemu ću se radovati. A i na moru je, a realno – za more nikad ne treba neki poseban razlog, zar ne?
Ne samo zbog govornika koji nam svake godine ispričaju stvari prije nego i postanemo svjesni da su aktuelne. Nije mi se jednom desilo da na ovoj konferenciji slušam o nečemu što kod nas zaživi mjesecima kasnije. Sparku se radujem i zbog ljudi koji ga svake godine posjećuju iz cijele regije i svijeta. Iz različitih profesija i različitih interesovanja, a svi povezani jednim – željom da rade na sebi i da se unapređuju stalno.
Ja sam duže od deceniju vezana za internet industriju i svi moji poslovi su uvijek nekako vezani uz internet. Međutim, prošle godine je sa mnom na Spark.me išao moj brat koji je više umjetnik i oduševio se. On mi je možda dao najbolju definiciju osobe za koju je Spark.me idealna konferencija, pa ću vam je ovdje parafrazirati:
Spark.me je za ljude koji nešto stvaraju. I za sve one koji žele rasti i razvijati se u ovom vremenu stalnih promjena.
Zato želim otići na Spark.me 2020. godine. Jer će sigurno svi oni koji budu došli tamo na binu govoriti o novom svijetu u kojem ćemo živjeti. Promjena će biti puno, moraće se mijenjati dosta toga u našim životima. Razmišljam o tome stalno i jako želim čuti šta će svi ti ljudi reći na tu temu.
Znam da će ovaj događaj biti drugačiji od svih do sada. Znam to jer znam da ćemo svi mi na neki način biti drugačiji. Sve ovo što nam se dešava nas mijenja svaki dan, htjeli mi to ili ne i bili svjesni toga ili ne. A pošto mi je Spark.me uvijek bio važan za lični razvoj, važan će mi biti i u verziji “Hana nakon COVID-19”.
Vidimo se na Spark.me :) Do tada, budite dobri i zdravi i ostanimo kući da bismo što prije svi mogli izaći iz nje <3
