Autor: Hana Kazazović

Od kako radim recenzije za knjige koje pročitam, svaka koju uzmem u čitanje prolazi kroz poseban test. To je odgovor na pitanje – Da li mislim da o ovoj knjizi mogu ispričati / napisati nešto što bi bilo zanimljivo čitaocima ili gledaocima?

Knjiga o kojoj danas pišem se zove „The European Startup Revolution“ autora Ive Špigela. Već sam snimila video o njoj i možete ga pogledati ispod u tekstu. Međutim, nakon snimanja videa sam takođe odmah sjela za računar i nastavila pisati tekst jer me bukvalno zapljusnula inspiracija.

Pa evo, redom onako kako sam zapisala…

1. Ljudi su najvažniji

Odnosno najvažnije je sa kim poslujete, sa kim ste osnovali firmu, na koga možete da se oslonite i na koga da računate.

Cedric Tournay (Dailymotion) kaže:

„Jedna od najkompleksnijih stvari jeste biti u mogućnosti osloniti se na pouzdane ljude. To je ključni faktor uspjeha za sve startape. Kada pogledate sve priče o uspjehu uvijek ćete naći jake timove sa puno povjerenja. Ljude koje ja zapošljavam u svim zemljama znam lično. Možete računati na njih. Ali opet, potrebno je vrijeme za izgraditi takvu mrežu. S druge strane, kad pogledamo sve neuspjehe u ovoj industriji, uvijek ćemo naći prebrzo rastuće kompanije sa slabim, lošim vezama među ljudima.“

Sličnu stvar smo takođe mogli pročitati u razgovoru sa Brankom Milutinovićem iz Nordeusa. Pričao je o tome kako su se njih trojica osnivača Nordeusa znali još sa univerziteta, a prvi ljudi koje su zaposlili su takođe bili njihovi poznanici – znali su i šta sve znaju raditi ali i kakvi su kao osobe. Veoma im je važno da su povezani i da funkcionišu kao tim i kod zapošljavanja nikad ne žure, nego uvijek ostave vrijeme da se novozaposleni snađu u kompaniji i sažive sa njom i njenom kulturom.

Meni se ovo čini kao važna lekcija za sve biznise.

2. Važno je dijeliti znanje

Adam Somlai-Fischer, jedan od suosnivača Prezija kaže:

„Kada god možemo mi organizujemo startap događaje, čak u našim kancelarijama, i posjećujemo razne konferencije. Od toga zaista nemamo direktnu korist. Mislim, svi ti ljudi su već čuli za Prezi, možda ga čak i probali, ali glavni razlog zbog kojeg to radimo je ohrabrenje drugih da slijede ovu putanju i grade uspješne biznise. Zato što je na kraju dobro za sve da što više priča o uspjehu bude vidljivo.“

Osim Adama mnogi sagovornici u knjizi često govore o tome kako se trude svoje znanje prenositi novim startapima i kompanijama, pomažući im tako u prevladavanju problema i napredovanju. Znaju iz svog iskustva koliko je njima svaka takva pomoć bila od koristi.

Video:

3. Važno je dijeliti novac

Zajednička osobina koja se može prepoznati među sagovornicima iz knjige je upravo želja da svi zajedno grade bolji svijet. Vrlo malo je onih koji samo žele da se obogate, a većina svoju zaradu investira u svoj biznis ili u ostale startape.

Kako kaže Andy McLoughlin (Huddle, SoftTech VC) o razlici između američkih i evropskih poduzetnika:

„Ono što ne viđamo često je da evropski poduzetnici vraćaju novac nazad u ekosistem onako kako to rade na zapadnoj obali. U Velikoj Britaniji je prilično rijetko za poduzetnika koji je imao veliki izlaz ili koji je napravio puno da ponudi podršku drugim biznisima. Oni naprave svoj novac, kupe veliku kuću i više ih ne vidite. Ono što ja pokušavam napraviti je zatvoriti taj krug koji za sada još uvijek ne postoji“.

Mnogi kreatori uspješnih startapa se kasnije okrenu investiranju u nove startape. Upravo oni su najčešće kreatori fondova koji finansiraju startape i koji im pomažu da od ideje dalje postanu biznis i kompanija. Da, naravno da na taj način imaju šansu za zaradu, ali ne treba zaboraviti da najveći broj startapa propada i da je posao investiranja u njih bez garancije, odnosno uz rizik.

Ovo je dio nad kojim sam se zamislila, jer nije jedini primjer isticanja razlika između Evrope i Amerike. A to me dovodi i do četvrte lekcije iz ove knjige koja glasi:

4. Nije sve u radu i trudu, ima nešto i do države i kulture

Na pitanje šta ga je motivisalo da svoje poslovanje prebaci u Ameriku Jonathan Benassaya (Deezer, Plizy, StreamNation) kaže:

„Tražio sam državu, mjesto gdje, kada kažete kako želite promijeniti svijet, ljudi neće misliti da ste ludi. Želio sam otići negdje gdje se osjećam slobodnim da mislim kako mogu mijenjati svijet a da mi ljudi vjeruju“.

On takođe kaže:

„Zadovoljstvo je kad vam ljudi žele pomoći onda kad vam je pomoć potrebna. Možete pristupiti gradu ili vlastima i reći – Gledajte, imam problem, možete li mi pomoći? I ljudi će reći – Naravno, kako vam možemo pomoći? U Francuskoj možete reći – Treba mi pomoć! a ljudi će vam dati do znanja da je skoro gotovo njihovo radno vrijeme ili da imaju nešto drugo da rade.“

Jonathan govori o San Francisku i sam kaže da ne zna je li tako u cijeloj Americi ili samo tu. Ali ovo što on govori je upravo razlog zbog kojeg najveći broj startapa odlazi tamo.

Ovo može biti i vodič za unapređenje poduzetništva na našim prostorima jer je činjenica da i ovdje imamo ljude koji znaju praviti čuda, samo im treba više podrške i manje saplitanja o birokratske prepreke i zakone.

A nije da nam svima na Balkanu čuda ne trebaju.

Ja sam izdvojila 4 lekcije koje su se meni učinile najvažnijima, ali moglo ih je biti i 104. 28 intervjua sa ljudima koji su krenuli od nule i bili malo ludi (po mišljenju mnogih) te napravili fantastične stvari zbog kojih im se sad dive mnogi su vrhunska inspiracija.

Voljela bih da ovu knjigu pročita što više onih koji žele mijenjati svijet, a ja mogu pomoći tako što ću pokloniti nekom svoj primjerak. Idealno bi bilo kada bi to bio neko ko želi graditi svoj startap ili već ima neki, možda čak prijavljen na Spark.me startap takmičenje. U svakom slučaju, dovoljno je da napišete komentar ispod teksta – zbog čega želite knjigu, a ja ću 29.4. u podne izabrati jednog dobitnika kojem ću knjigu poslati ili lično uručiti.