Alma Kratina: “Jako je važno na vrijeme osnažiti djevojčice i djevojke da budu svjesne svojih mogućnosti”

Često razmišljam o tome zašto tako malo žena kod nas ulazi u politiku. Često pričam s ljudima o tome. Upravo iz toga je nastala ideja da sa nekoliko političarki i političara iz BiH ovdje na blogu porazgovaram o tome.

U nastavku pročitajte šta na tu temu kaže Alma Kratina, predsjednica kluba DF-a u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH. A ostale razgovore iz ovog serijala možete pročitati na “Žene u politici”.

Šta je Vas potaklo da se politički angažujete?

Potakla me potreba za mrvicom pravde. Usljed nekoliko vrlo loših iskustava kako pri konkursnim procedurama za posao, tako nakon uočenih diskriminacija u važećim Zakonima u Federaciji BiH koji stavljaju u neravnopravan položaj građane u kantonima jednostavno sam imala potrebu da kažem nešto u interesu ljudi ove zemlje na mjestima odlučivanja. Osim formalnog obrazovanja, moja potreba da neprestano dopunjavam svoja znanja odvela me iz prirodnih nauka u sfere društvenih nauka u koje duboko uđoh tražeći konkretne odgovore na otvorena pitanja u društvu.

Kad danas nakon nekoliko vrlo aktivnih, dinamičnih godina u politici sagledam taj period odluke da krenem u ovu vrstu borbe, čini mi se da sam krenula sa vrlo utopističkih pozicija, jer sve što se dešavalo nakon odluke da uđem aktivno u politiku pokazalo mi je da sam naivno mislila da mogu učiniti puno više. No jedno je ipak nepromjenjeno, a to je iskrena vjera u jedini ispravan model – građanskog društva u BiH .

Da li ste imali dilemu ili bilo kakvu vrstu ustezanja u smislu „ politika je za muškarce“?

Nikada i ne samo politika. Vaspitana sam tako da sam osnažena od kad znam za sebe da mogu sve i da samo trebam dovoljno požrtvovano raditi i vjerovati u sebe. Mislim da je to najvažnije za žene koje su, to moramo priznati, izložene svim preprekama koje pred njih stavlja patrijarhalno društvo. Ključna uloga je uloga porodice u tom pravcu.

Istina, ja sam relativno kasno ušla u aktivnu politiku s obzirom na to da sam imala troje male djece i da su nekih optimalnih deset godina života prioritet bile potrebe djece u ranom odrastanju, jer bez obzira na maksimalnu podršku supruga majka nosi specifičan teret koji  ne može niko preuzeti. Ja tako mislim.

Šta sada  iz iskustva  možete reći – da li je i u kojoj mjeri Vaš angažman drugačiji od angažmana muških kolega i ako jeste-zbog čega,odnosno koji su to izazovi s kojim se suaočavate ,a koje mislite da ne bi ste imali da ste muškarac?

Drugačiji angažman u odnosu na muške kolege jeste s obzirom na to da se aktivnosti u politici vrlo često odvijaju i van institucija, na neformalnim sastancima koje mi kao žene u politici ipak ne možemo pratiti na način na koji to ležernije rade muške kolege.

Naime, istina je da se žene, ne samo u politici nego i generalno u poslovnom svijetu, pri društvenim angažmanima jednostavno ipak moraju na neki način za stepenicu više dokazivati u odnosu na muške kolege. Zbog čega je to tako – to zahtjeva dužu elaboraciju. Generalno, u “muškom društvu” u kakvom živimo jako je važno na vrijeme osnažiti djevojčice i mlade djevojke da budu duboko svjesne svojih mogućnosti.

Šta je po Vašem mišljenju  najveći uzrok malog broja žena u politici.Ja ne bih rekla da im neko brani da se više angažuju,često mi djeluje da je više do samih žena koje ne žele? Da li imam pogrešan utisak?

Pa dobrim djelom nije pogrešan utisak. Moram priznati da je činjenica da kad se i odluče za politički angažman (bez radnog vremena) mlade djevojke se vrlo brzo izgube negdje nakon udaje, stvaranja porodice, ako nemaju podršku u porodici jer je nedostatan sistem brige o djeci (mogućnost kvalitetnih produženih boravaka u vrtićima).

S druge strane prosto je teško objašnjivo da kad utičete na obrazovane, mlade djevojke da se educiraju za konkretan politički aktivizam teško će “žrtvovati” vikende za neke radionice, seminare. Teško će se otisnuti u vode u kojima će se posvetiti isključivo sebi da bi usvojile neophodne vještine za ovu vrstu posla.

Zapravo može se reći  da je  nedovoljan procenat žena i u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti jednim djelom krivica nedopustive pasivnosti žena, a zatim i kad dođe do aktivizma naredna barijera su političke partije koje generalno ne vode računa o pravednom pružanju mogućnosti da delegiraju na važna, odgovorna mjesta u strankama žene koje su vrlo obrazovane, elokventne i požrtvovane.

Imamo tu još ono poznato pitanje nedovoljne podrške samih žena međusobno čije uzroke još niko čini mi se nije dovoljno istražio.

Šta vi mislite o “kubovima žena” unutar stranaka, često se zovu i “forumi žena”? Meni je to uvijek djelovalo kao da muškarci u stranci kažu “hajde da damo ženama mjesto gdje će se kao nešto baviti politikom dok mi rješavamo bitne stvari”. Da li je moj utisak pogrešan ili sam u pravu da možda muške kolege na taj način umanjuju ženski uticaj unutar stranke?

Odgovor na ovo pitanje nije jednostavan. Mi u Demokratskoj fronti nemamo te interesne oblike organiziranja mada su mogući po Statutu. Kad nemate te oblike organiziranja onda je odgovornost na ženama koje su se afirmisale u političkom svijetu još veća u svjetlu „otvranja puta“ za one koje trebaju dodatnu podršku.

Mislim da smo na žalost na stepenici koja treba dodatno osnaživanje, da bismo imale jednake šanse kao muške kolege. U tom smislu strane fondacije i neke NVO daju podršku projektima osnaživanja žena i mladih u politici. To je vrlo korisno i ako nemate te oblike interesnog organiziranja neće biti ni te podrške koja je posebno bitna pred izbore, za oslaživanje i edukacije kandidata.

Prakse evropskih zemalja pokazuju da je dobro imati te interesne oblike organiziranja. Uostalom lijevo orjentisane partije, socijaldemokratski pokreti, imali su kroz istoriju snažne ženske pokrete koji su zaslužni za to što mi danas u politici imamo sve ove osvojene stepenice. Za to su zaslužne neke jake, hrabre žene.

Da li nam treba više žena u politici? Kako motivisati žene da se angažuju u većem broju?

Treba nam više žena u politici, na mjestima odlučivanja. Žene u zasigurno požrtvovanije od muškaraca, vrlo odgovorne generalno i kao takve potrebne su da „osvijetle naše političko nebo“. Nema ih dovoljno uprkos uvedenim kvotama kroz Izborni zakon. Istina popravilo se stanje u odnosu na period prije deset i više godina no nedovoljno.

Kod nas nije čudo Vlada bez žena ili Vlada sa ženama sporadično. Ko je za to kriv? Tu već stranke koje ne delegiraju žene, a u zakonodavnim tjelima i same žene jer je dokazano da  žene čak ne glasaju za žene na izborima.

Pitanje motivacije žena da se angažuju je pitanje podizanja svjesti o važnosti rodne ravnopravnosti i to tretmana ovog pitanja kao pitanja prosperiteta društva. Samo tako cijelo društvo treba uticati na procenat žena na mjestima odlučivanja.

Šta  je ono što bi ste iz svog iskustva poručili ženama koje mošda razmišljaju o tome da se angažiraju politički i naprave neke promjene u društvu u kojem žive?

Ono što je najvažnije jeste vjerovati u ideju koja je vodilja za sve što radite u politici, kao i u životu uostalom. Nemoguće je posmatrati taj angažman izdvojeno od generalnog stava o  važnim stvarima u životu. Neophodno je imati mnogo strpljenja, ne obeshrabriti se ako ne uspijete odmah u nakani da učinite nešto od čega će imati koristi ljudi koji su vam dali povjerenje. Neophodno je uvijek imati tu vezu sa ljudima, razgovarati o svemo što traži rješenja. Neophodno je biti svestan da idete u posao koji nema radno vrijeme, posao koji je stalni proces  koji traži požrtvovan angažman.

Naravno može i drugačije, ali ako želite biti samo neko ko pasivno posmatra procese u političkom životu.

Neophodno je raditi na sebi neprestano, usvajati nove vještine, ne libiti se reći svoj stav, a za to je neophodno imati argumentaciju. To je nemoguće ako iza vas ne stoji mnogo rada i znanje, neprestano učenje.

To je u konačnici i moja poruka.

Sigurni smo i osnaženi samo ako iza nas stoji znanje. Koliko god ponekad izgledalo da su devalvirane neke istinske vrijednosti jedini ispravni put, kako u politici, tako generalno u životu je pošteno raditi svoj posao. Žene u “muškom društvu” nailaze na mnogo izazova no ako vjeruju u sebe i svjesne su svojih mogućnosti „putevi se otvaraju“.

Promjene su moguće. Za početak ne moraju to biti neki veliki koraci i zato podržavam  odluku žena koje odluče biti politički aktivne u ovom specifičnom ambijentu u BiH i spremna sam uvijek podjeliti svoja iskustva s njima kako bih im pomogla da shvate da imaju snage i da je mnogo toga upravo do njih samih.