Loading

Kako me «FBL» podsjetio da u stvari volim lijepe stvari

Autor: Hana Kazazović

Da me neko prije par dana pitao da li volim modu i da li me ona zanima, rekla bih ne. Ništa po pitanju odijevanja mi nije zanimljivo osim da bude jednostavno i da na to gubim što manje vremena. Negdje u mojoj glavi je moda stavljena na onu najvišu policu, onu koju prazniš i čistiš samo kad se kreči pa moraš izvući sve stvari i pomjeriti ormare.

A onda sam nedjelju provela čitajući magazin koji se zove «Fashion, Beauty, Love» i shvatila da sam očito u nekom momentu i ko zna iz kojeg razloga sve to gurnula od sebe. Shvatila sam to jer me listanje ovog magazina vratilo petnaestak godina unazad, u period kad sam strastveno kupovala «ELLE» i uživala listajući njegove stranice. Ne mogu vam opisati kako sam se osjećala u momentu kad sam shvatila da se meni to sviđa i da sam ja to nekad sa užitkom radila i onda prestala, uvjerena da to nije nešto što je meni zanimljivo.

Tako je «FBL» magazin mene poveo na put istraživanja, odnosno vraćanja onom što ja jesam i suočio me sa stvarima koje baš i ne razumijem kod sebe. Ali sad sam već navikla i situacije u kojima me potpuno naizgled bezazlena stvar odvede do samoanalize i upoznavanja je očito nešto što je dio mog života i neće prestati nikad. U stvari, i ne treba da prestane jer onog momenta kad prestanemo raditi na sebi mislim da prestajemo i živjeti.

Ali sve ovo vam ne pišem da biste čitali o tome kako «eno ona na sebi opet nešto popravlja».

Pišem vam sa namjerom da kažem kako je «FBL» magazin stvarno genijalan. Pravi, kvalitetni magazin kojeg sam iščitala od korica do korica, a fotografije u njemu upijala dugo i uživala u njima.

Dizajn magazina je svjetski. Nimalo ne zaostaje za onim «ELLE» primjercima koji su mi se vratili u sjećanje. Usput, da li «ELLE» još uvijek postoji i izlazi vrti mi se po glavi od kako sam ga se sjetila?

Ono što je meni vrh i najbolja stvar «FBL»-a je sadržaj. Domaći. Pretežno BiH, ali i regionalni. Zanimljivi intervjui i priče o ljudima sa naših prostora. Oni intervjui u koje uroniš i iz kojih učiš o životu. U ovom broju su mi se posebno dopali onaj sa glumcem Erminom Bravom i redateljkom Selmom Spahić.

A otkud u stvari ja i «FBL»?

Sve zahvaljujući mojoj omiljenoj Spark.me konferenciji. Na njoj sam upoznala Besimu Svraka, djevojku koja stoji iza istoimenog portala – fbl.ba. To je u stvari njena osnovna djelatnost. Ne bih vjerovatno nešto posebno obratila pažnju na cijelu priču da sama Besima nije takva da iz nje zarazno zrači ta posvećenost zanimljivim temama, pričama i ljudima.

Od kako sam je upoznala prije nekoliko godina povremeno sam svraćala na portal. Međutim,  štampani magazin me oduševio. Do sada je izašlo nekoliko brojeva i nisu redovni u smislu da svaki mjesec izlaze ili tako nekako. Imam osjećaj da Besima to napravi kad poželi pokazati svu svoju kreativnost i sposobnosti.

Ja sam magazin naručila sa namjerom da podržim to što ona radi, jer volim ljude koji plivaju uzvodno i svoje snove drže u životu bez obzira na to koliko bilo teško. I onda je, kad mi je stigao moj primjerak, počelo i ovo moje putovanje i istraživanje sebe.

Poželjela sam, a dugo mi se to nije desilo, da ljudima kažem koliko je ovo dobro i lijepo. I koliko je vrijedno. I koliko je bolji osjećaj sjediti i listati papir i kako nikad, ali baš nikad, internet i ekran meni neće moći zamijeniti tu štampanu varijantu.

Zato i napisah ovaj tekst, jer je to moja varijanta «hodam po cesti i pokazujem ljudima časopis».

I stvarno se nadam da će Besima istrajati i da ćemo imati priliku čitati još ovakvih izdanja. Konkretno ovaj broj je dobio čak 5 naslovnica i sve su priča za sebe. Ja sam napravila ova dva kolaža u tekstu da vam malo pokažem kako sve izgleda.

A ako slučajno želite i vi primjerak, možete ga naručiti putem e-maila [email protected] U tekst maila napišete ime i prezime, grad, adresu stanovanja i kontakt telefon. Cijena magazina je 7KM, a dostava je besplatna.


Leave a Reply

X