«Čovjek po imenu Uve» Fredrik Bakman: knjiga koju treba pročitati

Autor: Hana Kazazović

Mjesecima nisam čitala knjige. Tačnije – od avgusta. Kad me projekat «BH ljudi» u potpunosti okupirao i oduzeo mi svo slobodno vrijeme maštala sam o tome kako čitam. Čak i kad se dešavalo da imam slobodnog vremena nisam uspijevala da se fokusiram na čitanje i da se prepustim nekoj knjizi. A one su se samo redale jer nisam prestala da ih skupljam, slažem i planiram za čitanje.

Ne znam je li se to vama nekad desilo, ali valjda je mozgu potrebno da neke stvari preradi i da se iz jednog načina rada prebaci u drugi. Iz onog ubrzanog u kojem sam po gradovima tražila ljude i dogovarala susrete sa njima, trebalo je vremena da se mozak navikne da više nema potrebu da se bavi tim. I da, nakon odmora, zaista ponovo uzmem u ruke knjigu. I to jednu od dvije koje sam čak nosala sa sobom za svaki slučaj, odnosno za situacije u kojima ću možda imati vremena pa da ga eto, ne trošim uzalud.

«Čovjek po imenu Uve» – vidjela sam da su ga mnogi čitali i preporučivali. Tačnije, rasla mi je želja da je pročitam sa svakim osvrtom na koji sam naišla – od blogera, prijatelja po društvenim mrežama, preporuka na raznim mjestima. Nisam čitala sve te preporuke detaljno jer mi je bila želja da sama otkrijem i o čemu se u knjizi radi i kakva je, ali je suština i ono najvažnije stiglo do mene – Uve je knjiga koju vrijedi i treba pročitati.

I evo, nakon što sam sklopila njene korice moram se složiti sa svima koji su to pisali – Uve je knjiga koju treba pročitati. Bez obzira što mi je na momente tako išao na živce i nervirao me svojim ponašanjem. A najviše zbog toga što sam neke dijelove sebe prepoznala u njemu pa je valjda normalno da ti takve stvari smetaju.

Uve je lik kakvih danas nema puno. Uopšte se ne trudi uklopiti se u sredinu. Umjesto toga on se drži svojih pravila i radi sve da bi se ona ispoštovala. Zbog toga mnogima djeluje odbojno, hladno i zatvoreno, dok je njegova suština u stvari potpuno drugačija.

I ja bih sad možda mogla ispričati suštinu onog oko čega se vrti radnja ali neću – zato što ni ja nisam to znala prije čitanja i bilo mi je baš drago to otkrivanje cijele priče, poglavlje po poglavlje. Onako kako je pisac vjerovatno i zamislio da bude.

Zato neću reći više ništa, osim da je stvarno i iskreno preporučujem, ako među vama ima onih koji je nisu čitali. Ja sam na kraju saznala da je knjigu napisao švedski bloger i da je čak po njoj snimljen i film koji je bio švedski kandidat za Oskara. Pogledala sam i njega odmah i preporučujem i njega.

A ja nisam mogla pronaći bolju knjigu za povratak među čitatelje, onu koja će na pravi način upaliti tu strast i želju da ovu zimu provodim baš na ovaj, inače meni omiljeni način.