Dajte mi besplatne grickalice i neću gledati cijenu pića!

Ovo o čemu ću pisati spada u “unapređenje prodaje” (dio prodajne promocije koja je sama dio marketinga).

Jeste li kad razmišljali o tome zašto vam u nekoj kafani daju besplatne grickalice uz piće a u nekima ne? Ja imam jednu takvu u kojoj samo uz kafu ne dijele kikiriki. Pošto znam gazde te kafane znam da nisu čitali nikakve knjige o marketingu. Znači nije taj kikiriki proizvod naučene lekcije nego osjećaja i iskustva. Kako reče jedan drugi iskusni gazda kafane “Daš im što slanije grickalice, čips i ostalo i oni moraju više piti”. Poslije je neko to iskustvo opisao u lekcijama iz marketinga kao unapređenje prodaje. Daš grickalice džaba – gosti popiju više i time si “unaprijedio” – poboljšao prodaju. Taj isti gazda je u večernjim satima pileće ražnjiće služio bar duplo začinjenije nego inače što je opet drastično povećavalo prodaju piva.

Nego, ja uvijek idem u tu kafanu sa besplatnim kikirikijem kojeg inače ne kupujem privatno niti jedem kad nisam u kafani. Ali kad trebam odvagati gdje ću popiti piće – tamo gdje za 1 KM dobijem čašu pelinkovca ili tamo gdje za 1 KM dobijem čašu pelinkovca i kikiriki – KIKIRIKI uvijek pobijedi. Čak i kada cijena naraste na 1,50 KM opet idem za kikirikijem, bez obzira što za onih 0,50 KM mogu kupiti jednu čitavu kesicu. To vam je taj marketing – kada vas vlasnik / prodavac “ubijedi” da ste za njega posebni. Jednom kad “kupite” taj osjećaj gotovo je – kasnije može da vam prodaje šta hoće i kako hoće još dugo, nećete primijetiti :)

Primjer koji mi se urezao u sjećanje:
Ja sam 3. i 4. razred srednje škole završila u Zrenjaninu. Nedaleko od gimnazije, u prolazu je bila kafana u kojoj smo vrlo često ispijali kafe čekajući časove (ili bježeći sa istih). Uopšte se ne sjećam imena kafane, a i enterijer mi je ispario iz pamćenja. Ali jako dobro pamtim da se tu uz šoljicu kafe dobijao 1 dcl limunade. Tih nekoliko gutljaja limunade se vrlo teško mogu preračunati u pare, ali koliko vrijedi činjenica da ja već 16 godina od završetka gimnazije pamtim tu “sitnicu”? Ups, sad svi možete izračunati koliko imam godina :)

Uspješni menadžeri, ili po naški “gazde” najčešće iskustveno dođu do ovakvih ideja. Sjednu i skontaju sami šta bi im moglo popraviti poslovanje. Odvažu trošak koji nosi besplatni kikiriki, limunada, kolačić uz kafu i preračunaju ga u vrijednost imidža, dodatnog tasa na vagi kod odluke gdje popiti kafu ili kupiti cipele (tamo gdje dobiješ besplatnu kašiku za obuvanje). Neki opet pročitaju tonu knjiga, saslušaju sijaset savjeta i opet kad im kažeš “A kikiriki?!” zakukaju “Aaaa, znaš li ti koliki je to trošak?!”

A na kraju vam moram ispričati jedan stvarni zenički primjer star 15-ak godina. Kada je momak koji je bio zadužen za vođenje jedne kafane ušao u prepun objekat primijetio je da već neko vrijeme svira strana muzika. Odmah je tražio da konobar (danas se on zove DJ) promijeni kasetu i pusti domaću muziku. Zašto, pitali su ga. Zato što domaće pjesme svi znaju, pjevaju naglas a tako im se brže usta suše i moraju više piti!!!

Pa vi i dalje puštajte Guettu u kafanama :)

7 comments

  1. Meni samo nije jasno zasto u pojedinim sarajevskim kaficima caj kosta 3 KM. Brat bratu ja kupim kutiju caja i jos mi kusura ostane za te pare :D
    A najdrazi su mi kafici gdje mogu grickati nesto uz pice i igrati pikado ili nesto slicno :))

  2. ..tanjir kiselog kupusa gratis od gazde u z naruceno pice i evo to tako traje sto godina…Inace nisam ljubitelj kiselog kupusa ali mali znam paznje…
    Hm, napipao me gazda, iskusno, nema sta!!! :P

  3. Ja sam prije 5 godina držao play station klub i često organizoavo gledanje utakmica a od amidže kupovao domaće kokice i dobro ih solio i naravno dijelio džaba :) .. onda je piće išlo ko halva :D

  4. @Dinamitna: Oj, 3 KM? Kod nas je u najekskluzivnijim objektima 2 KM. Dođi ti nama u zenicu na čaj :)
    @Deda: Joj, kiseli kupus? To prvi put čujem, al’ nije da mi odmah nije krenula voda na usta ;)
    @Muris: Hahaha, eto provjereno da radi. A svi se stisli danas :)

  5. Pamtim kafić po imenu ” Mičigen “, gde se u moje vreme izlazilo na piće i kaficu. Šta god bi neko od nas naručio, gratis bi dobili činiju smokija, ali to nije sve. Mogli smo piti jednu kafu ili sok tokom cele večeri, gazdi to nije bilo bitno, čim bi se ispraznila činija donosio bi novu punu.
    Kafić je slabo radio jer se nalazio u dnu, gotovo podrumu i još pored same kockarnice, ali, od jednog do drugog pročula se ljubaznost i ” smoki “.Vrlo brzo kafić je vrvio od mladih tako da smo čekali u red ko će prvi zauzeti sto :)

  6. Imam u planu uskoro poslom u Zenicu. Nadam se da cu imati vremena da svratim negdje na caj ali i u Dzunglu ;) Vec imam par stvari na umu :) A prije nekoliko godina sam bila kod vas u Irish Pubu. Tad je bilo lijepo popiti toceno tamo. Ne znam kako je sad.

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X