“Heroji po šiframa” Dajana Tadić: Srećni ljudi nisu bolesni

Autor: Hana Kazazović

Uvijek mi je teško kad vam želim preporučiti knjigu koja nije za opuštanje i odmor. Zamišljam kako kolutate očima uz komentar «Joj, ova opet neke tegobe i muke kao da sam život nije dovoljno težak i izazovan…»

A onda se sjetim da znam kako ove tekstove čita puno vas koji ste mi slični i koji život sa svim njegovim lijepim i manje lijepim stvarima prihvatate u potpunosti i kontam, ako se meni dopala knjiga, sigurno i među vama postoje oni koje će zanimati.

A knjiga «Heroji po šiframa» Dajane Tadić itekako govori o životu. Onom od kojeg često okrećemo glavu dok se u našoj blizini ne pojavi neko sa šifrom i dijagnozom. Tad se mijenja sve, od načina života do načina komunikacije i uglavnom nikad više ništa nije isto – ni za osobu koja se borila i bitku dobila, ni za one koji je vole i koji su bili uz nju.

Dajana je u ovoj knjizi ispisala priče ljudi koji su se suočili sa različitim dijagnozama i zdravstvenim problemima. I to su priče iz kojih možemo puno naučiti. I moram ispraviti ono što sam rekla u uvodu – knjiga uopšte nije teška za čitanje, bez obzira na temu. Dajana uspijeva svaku priču ispričati toplo i bez patetike i ako su neke i tužne, takve su samo zato što život nije uvijek cvijeće – drveće – leptirići.

Moram napomenuti da je Dajana prvo pisala ove priče na blogu, pa ih je onda objavila kao knjigu. Razlog zbog kojeg ona zna kako napisati tešku priču bez patetike pored njenog talenta za pisanje sigurno leži i u njenom ličnom iskustvu sa šifrom i bolešću o čemu možete pročitati na posljednjoj stranici knjige ispod teksta. A meni je upravo njena odluka da krene sa pisanjem svih ovih svjedočanstava fantastična i pokazuje da nikad ne znamo koje se dobro može izroditi iz onog što nas pritisne i muči.

Kao što rekoh u osvrtu na knjigu «Bio sam samo broj», ovakve knjige meni služe da kroz tuđa iskustva osvijestim koliko je život krhak i koliko lako nestane. I da se podsjetim da ga ne trebamo proživjeti uzaludno niti sebe trošiti na stvari koje nisu od velike važnosti.

Jer svaka osoba koja se susretne sa mogućnošću gubitka svog života postane svjesna svih onih trenutaka u kojima se nervirala i žderala i činilo joj se da će svijet stati zbog nekog problema, a godinu kasnije tog istog problema najčešće ne može ni da se sjeti. Pojedemo sebe takvim stvarima, izgrizemo dušu i srce i onda kasnije shvatimo koliko sve nije imalo smisla.

Čitajući ove Dajanine priče i upoznavajući te ljude dođete u priliku da dok ste zdravi mislite o tome koliko sva nerviranja nemaju smisla. Kroz priče njenih heroja možete dio onog što su oni prošli osjetiti i sami. I kao što reče moj omiljeni Tony Robbins – nemam priliku da živim više od 1 života, ali kroz knjige i iskustva drugih dobijem priliku da «proživim» više života i da kroz ta iskustva naučim više.

Upravo to nam omogućava i ova knjiga. U njoj vidimo kako u teškim situacijama ljudi pronađu snagu za koju nisu ni znali da imaju i da znamo kako svako od nas u stvari u sebi ima izvor energije i snage koja će mu možda nekad biti od koristi.

Rečenica koju ja kao mantru ponavljam od kako sam završila sa čitanjem knjige jeste «Srećni ljudi nisu bolesni». Jer, ispostaviće se mnogo puta da bolest nastaje u onom tijelu koje dugo gaji tegobu ili tugu bilo koje vrste.

A mi sreću često uslovljavamo prevelikim ciljevima ili odgađamo do ne znam kad, umjesto da budemo srećni sad, odmah.
I to nosim iz ove knjige kao pouku i najvažniju lekciju, podsjećajući sebe svaki dan na to da mi ne treba ništa osim ovog što jesam i gdje jesam i samo zato što jesam… da budem srećna.

Knjigu možete nabaviti u knjižari “Imprimatur” ili na nekoj od lokacija u kojima se prodaju njihova izdanja. Znam da stalno šire mrežu i da su sklopili saradnju i sa Poštama Srpske, a ako vas zanimaju i ostale lokacije slobodno im se javite :)


Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X