U prošlom tekstu sam se pitala da li postoji mogućnost da natjeramo političare da rade. A danas želim reći par riječi o tome kako nam političari mogu svaki dan pokazivati šta i kako zaista rade.

Postoji jedan besplatan i veoma jednostavan način koji svako od nas može iskoristiti da sa svijetom i zainteresovanom publikom podijeli sve ono što radi i čime se bavi. Ako ovo čitate onda ste upravo na takvom jednom mjestu jer govorim o pisanju bloga.

Zamislite političara koji je nekim određenim brojem glasova zauzeo poziciju i svjestan je odgovornosti koju bi ona trebala da nosi. Želja mu je da stalno svoje birače informiše o tome šta radi, kakve stavove ima o određenim pitanjima i kakvi su mu planovi. Osim toga ima želju i da čuje te svoje birače – šta misle o njegovom radu. Šta da uradi?

Vrlo jednostavno – počne pisati blog o tome. Nakon svake sjednice, nakon svakog dešavanja koje mu se učini važnim, kad god osjeti potrebu nešto reći – sjedne za tastaturu i prenese te svoje misli, te ih tako učini dostupnim svima onima koje zanimaju.

Šta političar dobija pisanjem bloga?

Kad god se neko zapita “A šta konkretno radi taj i taj?”, možda ukuca u Google njegovo ime i prezime i dođe na adresu bloga na kojoj se fino može vidjeti šta i kako radi. Ista stvar je kad se neko zapita “A ko je taj i taj?” Taj naš zamišljeni političar ima mjesto na internetu koje govori o njemu, njegovim stavovima, razmišljanjima i svemu onome što može zanimati nekoga ko razmišlja o tome da mu da svoj glas. Ne mora čekati novinare da mu obezbijede neki kutak u svojim medijima putem kojih će se obratiti javnosti. A povećava šansu da tim istim novinarima skrene pažnju na sebe jer i oni mnogo vremena provode pretražujući internet i tražeći informacije o određenim stvarima.

Šta političar gubi pisanjem bloga?

Nažalost, ne mogu da se sjetim niti jedne stvari koju bi neko mogao izgubiti ako odluči pisati blog o tome što radi sa ciljem da se predstavi javnosti. Eventualno može “izgubiti” nešto vremena, ali ja ga radije gledam kao ulaganje u svoj identitet ili lični brend.

Koji političari kod nas pišu blog?

Ja ih lično ne znam mnogo. Konkretno čitam redovno o dešavanjima u kantonu Sarajevo na blogu Peđe Kojovića i priznajem da me njegov post od jutros i inspirisao da pišem o ovoj temi. Najviše informacija o dešavanju u ovom kantonu sam i dobila prateći njegovo pisanje koje je redovno, baš kao što i treba da bude ako želite nešto postići ili se predstaviti.

Znam da od političara blog još piše Rajko Vasić, ali to ne čitam pa nemam link (ali pretpostavljam da Google zna. Povremeno bacim pogled na pisanje gradonačelnika Rijeke i voljela bih nekad živjeti u gradu u kojem bih mogla čitati o tome šta moj načelnik radi i misli o određenim stvarima. Nadam se da ću i to nekad doživjeti :)

Ako neko od vas ima još neke primjere voljela bih da mi napiše u komentarima.

Ono što je osnovna stvar kod odluke o pisanju bloga ako ste političar jeste da ste svjesni odgovornosti funkcije koju imate i koju vam je neko povjerio. Samo tako možete doći na ideju da svojim biračima date na uvid svoja razmišljanja i stavove, te aktivnosti koje poduzimate tokom svog mandata. Jer, mnogima se možda neće svidjeti ono što pročitaju pa vam neće dati drugu priliku. Ali isto tako možete upravo neke birače i glasove dobiti zahvaljujući blogu.

U prevodu – morate biti iskreni i rizikovati sa tom iskrenošću. A zbog te iskrenosti i ozbiljnosti koje su neophodne za pisanje bloga vrlo vjerovatno i nemamo više blogova političara. A nemamo ni ozbiljnih političara.

P.S. Na Teza Antiteza je Milko napisao jednu suštinu, pišući o opoziciji u RS-u. On se pita: Koliko opozicionih blogova imamo u Srpskoj, ali koji su zbilja iole kvalitetni, koji se koliko-toliko redovno ažuriraju i koji zadovoljavaju elementarna pravila opšte pismenosti? Preporučujem svakako čitav tekst na čitanje – Šta opozicija u Srpskoj dobija bojkotom sjednica Narodne skupštine?

Autor: Hana Kazazović