Čitam knjigu i u njoj opisan primjer o tome kako je Butan vrlo kasno uveo televiziju u svojoj državi. Par mjeseci nakon toga pojavio se kriminal koji nisu imali, a i veliki broj djevojaka je postao nezadovoljan svojim izgledom i počele su sa držanjem dijeta trudeći se da budu vitkije. U istoj knjizi su navedeni rezultati studije po kojoj su žene koje su rođene slijepe bile značajno više zadovoljne svojim tijelom od žena koje su vid izgubile kasnije u životu. I to su samo neki od primjera koji su mi potvrdili ono o čemu sam i prije slušala – o tome koliki je uticaj onog što gledamo na našu psihu i razmišljanje.
Dok ovo pišem nisam sigurna kakva će biti sudbina onog ogromnog LED displeja nelegalno postavljenog pored Vrbanja mosta u Sarajevu. Ali se iskreno nadam da će biti uklonjen i da će u što skorije vrijeme neko početi voditi računa o tome šta se gdje smije postavljati.
Nije riječ ovdje samo o previše velikom i nenormalno ružnom LED displeju i ko god misli da mu je ondje mjesto smisla za lijepo nema ni 1%. Mene više muči prevelika vizuelna zagađenost kojoj smo svi izloženi stalno. A da budem iskrena građani Sarajeva čak i puno više od ostalih.
Jer, neki dan sam bila tamo i dok sam ulazila u grad razmišljala sam o tome kako ne vidim Sarajevo od plakata. Predizborna kampanja, pa ne možeš pogledati nigdje a da ti pogled ne zaklone bar 2-3 glave. I skontam da su na svim banderama po 2 nosača za plakat koji mi u Zenici na svu sreću nemamo. I puno je više džambo panoa i displeja na sve strane i možda se mnogi neće složiti sa mnom, ali meni je sve to jako ružno.
Vizuelno zagađenje – postoji termin za ovu pojavu. Kao i svjetlosno, posebno od displeja. Vjerujem da utiču i na bezbjednost saobraćaja, posebno noću kad te zabljesne neka svijetla reklama.
Ali kod nas je jedino mjerilo svega materijalno, odnosno koliko neko može naplatiti postavljanje bilo čega. Ko razmišlja o lijepom? Da ne govorim ko može i pomisliti o psihološkom uticaju svega toga na nas?
A ja bih nekako voljela da je to bitno i da se na to gleda. Jer vjerujem da nisam jedina koja gleda na te stvari i kojoj je to važno.
Ako moje pisanje na na bilo koji način obogaćuje vaš život i želite podržati moj rad, možete to učiniti na tri načina.
Prvi je kupovinom e-knjige “Na putu prema sebi”. To je zbirka odabranih tekstova sa bloga, pisanih uglavnom do 2018. Kupiti je možete na linku ovdje – https://cyberbosanka.gumroad.com/ Uvod u knjigu možete pogledati ovdje – https://bit.ly/3AnTuvn
Drugi način je jednokratnom donacijom (više informacija o tome na https://cyberbosanka.me/podrska/. Time pomažete i nepostojanje reklama u mojim sadržajima. A reklame smaraju, zar ne 😉
A treći način je da se pribilježite na moj newsletter koji šaljem subotom ovdje – https://cyberbosanka.me/newsletter/
Posebno hvala onima koji su me do sada podržali na razne načine, znate vi ko ste i hvala od ❤
