U mom gradu Zenici je, osim katastrofalnog zraka koji udišemo, jedan od najvećih problema veliki broj pasa lutalica. Znam da je taj problem skoro isti u čitavoj Bosni i Hercegovini, odnosno u najvećem broju gradova, ali u Zenici živim pa me ovaj naš i pogađa najviše.
Zašto je broj pasa lutalica na ulicama u Bosni i Hercegovini ovoliki?
Zavisno koga pitate dobićete i različite odgovore. U principu u ovoj našoj blesavoj državi i oko ovoga postoje 2 struje. Jedna su oni koji vole životinje i koji se zalažu za nenasilno rješenje problema. Oni će reći da je krivac za sve nepoštivanje zakona koji je donesen u aprilu 2009. godine i koji izričito zabranjuje ubijanje pasa, osim u slučajevima kad to odredi veterinar kao jedinu moguću mjeru.
Nasuprot njima se nalaze oni koji će reći da je zakon nakaradan, neprimjeren za državu kakva je BiH i da treba vratiti šintore na ulice da po kratkom postupku riješe ovaj problem i pobiju sve te pse. Veliki broj njih se zalaže za izmjenu zakona, trudeći se da u njega vrate tu mogućnost ubijanja kao legitimnu.
Šta je istina?
Istina je da je zakon donesen u aprilu 2009. godine. U tom zakonu je fino napisano da imaoci kućnih ljubimaca moraju čipirati svoje ljubimce. To znači da ih moraju registrovati u nadležnoj veterinarskoj stanici koja će od tog momenta imati evidenciju o svim psima i mačkama koji su u vlasništvu.
Rok za ovo je – 7 dana od nabavljanja ljubimca, a za one koji ga već imaju 6 mjeseci od stupanja zakona na snagu. Konkretno – 8. oktobar 2009. godine je bio krajnji rok do kojeg su morali, PO ZAKONU biti registrovani svi psi i mačke sa vlasnicima.
Godina dana od stupanja zakona na snagu, dakle 8. april 2010. godine je bio rok do kojeg su opštine, gradovi, kanton ili entitet bili obavezni napraviti skloništa za životinje.
Svako od vas za svoj grad zna koliko je ovaj zakon primijenjen u praksi. Konkretno u Zenici nije uopšte. Azil nije napravljen ni dan danas. Tri godine od donošenja zakona i dalje stoje obećanja i prazne priče. O provođenju ostalih koraka da ne govorimo. Možda je u gradu čipirano nešto pasa, ali na selima oko Zenice teško da je ijedan. A inspekcije ili ko već treba to da kontroliše jednostavno ignorišu postojanje ovog problema.
Protivnici izgradnje azila najčešće kažu kako je u ovakvoj državi preskupo novac investirati u gradnju skloništa za životinje. Znate ono – toliko je gladnih, ljudi su bolesni, nemaju šta da jedu i sl. Međutim, uredno se ogromne sume novca troše na skupa auta političara, njihove ogromne telefonske račune, ili na primjer – za ugradnju preskupe trave na stadionu Bilino polje. Radovi su trebali koštati 566.000 KM, ali će biti nešto skuplji jer trava stiže iz inostranstva, ali svejedno je u budžetu opštine osigurano 1.500.000 KM za sve.
Vjerovatno sam mnogima i dosadna jer uvijek pravim poređenje između para za azil i para za stadion i fudbal. Ali zaista mislim da bi jednom gradu moralo biti važnije kako mu žive svi stanovnici u gradu i da rješava probleme koji imaju svi, nego samo oni koji vole fudbal. A i ovaj primjer mi je prilično svjež, pa ga zato stalno spominjem. Ako baš insistirate, zaroviću se ja u budžet Općine Zenica i naći bar još 5 sličnih stavki koje su morale biti iza , a ne ispred finansiranja azila.
Zašto se u Zenici za sve probleme sa psima krivi Šapa?
Za one koji ne znaju, u Zenici od ljeta 2009. godine radi i Udruženje za spašavanje i zaštitu životinja “Šapa”. Skupilo se par njih koji vole životinje i osnovali udruženje za zaštitu. Postoje već tri godine i za to vrijeme su navukli na sebe gnjev najvećeg dijela Zeničana koji žele rješenje ovog problema što prije.
Šta je “Šapa” Zenica do sada uradila?
Konkretno, za 3 godine su udomili 430 pasa. I konkretno, sterilisali su 1.044 životinje.
Zamislimo da su pola od ovih 1.044 životinje ženke. Ženke se mogu okotiti 2 puta godišnje sa minimalno 5 kučića. To znači da je potencijalni broj pasa u gradu smanjen za 15.660 kučića. Kako, pitate se?
1.044 : 2 = 522 kuje
522 x 3 godine x 2 okota x 5 kučića = 15.660 kučića
To nije malo. I da nisu sterilisani ovaj broj je zaista ostvariv. 15.660. kučića nema na ulicama grada Zenice zahvaljujući njima.
O intervencijama na terenu koje oni stalno provode ja ne bih. Bilo ih je preko 12.000, a lično sam ih sama nekoliko puta kontaktirala, kad bih ugledala pse ostavljene u kutiji pored ceste, kuče koje je udarilo auto i sl.
Jer, vidite, ja ne mogu proći pored životinje na ulici koja se pati, gladna, žedna ili bolesna, a da me to ne proganja dalje. Kad mogu pomognem, kad ne mogu javim na Facebook grupu Šape i najčešće otplačem zato što ih ima toliko i što nisu oni krivi što sami sebi ne mogu pomoći.
Šta “Šapa” nije uradila a trebala je?
Ovo sam njima već nekoliko puta rekla i oni dobro znaju moj stav.
Nisu u javnosti dobro komunicirali svoje aktivnosti pa ljudi najčešće govore da ne rade ništa i da samo uzimaju novac za sterilizacije, vjerovatno misleći da taj novac završava negdje u njihovim džepovima. Sve njihove aktivnosti koštaju i najveći dio finansiraju iz donacija koje skupe a često i iz svog vlastitog džepa. Sve se plaća, posebno operacije i briga i životinjama. Takođe, svaka od udomljenih životinja (njih 430) je morala dobiti vakcine, pasoše i slična čudesa, koja takođe koštaju. I velika greška im je što zaista do sada nisu napravili web stranicu na kojoj bi stajale sve informacije o tome šta i kako rade te koliko sve košta. Da ljudi znaju i da ne pričaju napamet.
Takođe, velika greška koju su napravili jeste to što nisu od početka radili na isticanju pravih krivaca za probleme sa psima, a to je opština prvenstveno. Ja pretpostavljam da je razlog tome taj što je opština finansirala sterilizacije, te nisu htjeli da im se zamjeraju pretjerano i da na taj način izgube i taj dio podrške. A osim toga,očito da su im vjerovali (i još vjeruju) po pitanju izgradnje azila. Da sam ja na njihovom mjestu do sada bih vjerovatno provela neku peticiju, digla dreku po medijima i slično, samo da sve građane Zenice upoznam sa tim da onih 30-ak vijećnika koji sjede gore evo već skoro 4 godine snose odgovornost za pse, a ne “Šapa”.
Da ne bude zabune, uopšte ih ne branim i nisam njihov advokat, samo iznosim činjenice.
Problem je zaista ogroman
Trenutno je u gradu Zenici broj pasa lutalica zaista ogroman. Stalno se dešavaju problemi – psi su svuda, oko svake zgrade, na ulici, često gladni i žedni i u borbi za prevlast nad teritorijom. Njihov broj se stalno povećava jer se sedmično sa sela donose kutije u kojima se pored ceste ostavljaju kučići. Tako mnogi rješavaju probleme – donesu “paketić” i kontaju – neko će se već pobrinuti za to.
Zbog tog ogromnog broja pasa veoma često se dešavaju ugrizi – djece, žena, starijih. Takođe su skoro redovni problemi sa lavežom pasa zbog kojih stanari ne mogu da spavaju. A ogroman je problem i to što mnogo njih trči i napada sve što je na točkovima, pa žene sa djecom u kolicima, invalidi, biciklisti i automobili imaju probleme jer ne mogu normalno da se kreću ulicom. O onima koji se boje pasa da ne govorim, njima je trauma svaki prolazak kroz grad.
Konkretno, do prije 2 godine sam i sama umirala od straha kad god bi mi prišao neko od njih, tako da razumijem ljude koji se boje. Ja sam se najvećeg dijela svog straha oslobodila, ali ne mislim da je rješenje raditi na tome da se svi oslobode straha jer je to nemoguće.
Nešto kao zaključak
Problem je ogroman i hitan za rješvanje. Krivci za njega sjede u vlasti i primaju veliki novac za sve ovo što nisu uradili. Novac koji im mi dajemo, da ne spominjem da smo ih mi i postavili.
– Nije rješenje ne hraniti pse po ulici. Kad su gladni postaju nervozni i opasniji. Veća je vjerovatnoća da će napasti nekoga ko prolazi noseći kesu. Oni ne znaju reći “Gladan sam, neću ti ništa samo mi daj da jedem”. Zato ne razumijem sve one što napadaju ljude koji ih hrane. Ja ih hranim kad god mogu i imam čim, pa znam kako me gledaju ljudi koji to vide.
– Nije rješenje uzeti pušku i pobiti ih. Ili staviti otrov u hranu da pojedu i umru u najgorim mukama. Znam da to mnogi zagovaraju, posebno ovi što žele promijeniti zakon da bi ovakve metode postale legalne. Da se razumijemo, mene uopšte ne čudi da postoje ljudi koji rješenje pronalaze u ubijanju. Relativno skoro je ovdje bio rat i svi smo svjedoci da mnogima uopšte nije sporno ubiti čovjeka, a kamoli životinju. Takođe svaki dan čitam i vidim “crnu hroniku” pa znam da je mnogima ubijanje i maltretiranje slabijih od sebe svakodnevni dio života. Ali, ja nisam takva i ne želim da živim u takvom svijetu. Ne želim da živim u svijetu sile, smrti, maltretiranja. Ja želim da živim u svijetu u kojem se poštuje zakon i u kojem se problemi mogu rješavati normalnim metodama.
– Rješenje je ispoštovati zakon. Ali bukvalno, sa svim njegovim stavkama. Rješenje je zaći po selima, natjerati sve te seljake da svoje pse oko kuće sterilišu i čipiraju. Kazniti ih ako to ne urade. Kad njih nekoliko plati kaznu zato što nisu to uradili ostali će to napraviti sami. Rješenje je natjerati, takođe kaznama, sve vlasnike pasa i mačaka po gradu da svoje ljubimce sterilišu i čipiraju. Da čiste za njima kad obave nuždu na ulici. Kazniti ih kad ih ostave na ulici, a to je moguće napraviti kad su čipirani. Rješenje je napraviti azil, skloniti sa ulice one koji predstavljaju najveći problem, sterilisati sve koji su na ulici, raditi na udomljavanju pasa iz azila.
Znam da se mnogi neće složiti sa mnom, ali ja se nikad neću složiti sa tim da zakon koji je sada na snazi ne valja, kad nije niko pokušao da ga provede. Kako znate da ne valja? Tako što nijedna stavka nije ispoštovana, što je niste bili u stanju provesti?
Tekst je već ogroman, i ako je neko i došao do kraja moram napisati samo još nešto. Za ovih par godina sam se nagledala zaista svega. Juče je na Kamberović polju u Zenici obilježena 3. godišnjica “Šape” i održan festival udomljavanja. Udomljena su 2 psa i jedna mačka. Stajala sam sa ženom koja je prije skoro godinu udomila psa sa ulice kad mu je bilo mjesec i po. Pokupili su ga sa ulice jer je bio u ogromnim bolovima. Naime, djeca su se igrala sa njim i u polni organ mu ugurali štapić od sladoleda. 7 dana je trajala borba za njega i njegovo zdravlje.
Takve priče mene plaše. Djeca, mala nevina djeca, koja su u stanju da rade takve grozote.
Iskreno, mi kao ljudska rasa koja je evo skoro dokusurila i uništila planetu, zaista nemamo pravo suditi životinjama.
Autor: Hana Kazazović
Šapu treba cijeniti, a vlasti i tako ne žele vidjeti izgradnju azila. Veliki sam ljubitelj nogometa, ali to da se ugrađuju grijači trave umjesto da se rješavaju prioritetniji problemi grada je potpuna ludost. Nažalost, moram komentarisati da nisu krive samo vlasti i provodioci zakona…
Krivi smo svi mi, svako na svoj način. A ja sam baš jutros tebe htjela pitati kako je to kod vas riješeno, baš me zanima?
U principu slazemo se oko nekih stvari.. npr da je navedeni problem ( a vjerovatno i jos koji) je vazniji od stadiona i trave. Ja sam jedan od onih koji bi da reprezentacija vise nikad ne dodje u Zenicu.. a Celiku koji se bori za mjesta od 7. do 10. dosta i ono sto je bilo.
Sad some facts:
1. Sapa na udobljavanja dovede male,slatke cukice koje u 99% udomi negdje u EU.Ne bih da govorim o necemu u sto nisam 100% siguran.. ali je poznato da “shvabo” placa u novcu za ovakve stvari.No to nije moj problem. Zasto se ne udomljavaju zvijeri od 50kg koje su ustvari prava “opasnost” ?
2. Na bus stanici ima jedna kuja,vucijak, koja se vec 2 puta okotila od kako ima “nausnicu”. Ovo je samo primjer koji ja vidim, vjerujem da ovakvih po Zenici ima jos bar 20. 20 kuja po 4-5 kucica = 80-100 novih svake godine. A posao uradjen.
3. I ja i vjerujem svako normalan je protiv mucenja zivotinja. Ali fakt je da nigdje u svijetu ne postoji zakon “ne smijes ubijati zivotinje”. Moje misljenje je da je najefikasnije pokupiti sve do jednog psa sa ulice, odvojiti ove male, slatke koje mozes udomiti i ostale uspavati na human nacin (injekcijom ili kako to vec rade). Problem nije i nece biti selo i seljak koji donosi pse ukoliko u gradu budemo imali veterinarsku stanicu koja ce raditi svoj posao. U navedenom zakonu,koliko se sjecam, i stoji da veterinar to mora uraditi ukoliko je pas opasan za okolinu. Gotovo sam siguran da je 99% pasa na ulicama opasno po okolinu.. na ovaj ili onaj nacin. Nakon ovog inicijelnog rijesavanja problema onda mozemo pricati o prostoru koje treba dati udruzenjima da te “nove pse koje donese seljak” pokusaju udomiti u razumnom periodu a nakon toga..
4. Ni jedno udruzenje, pa tako ni Sapa, nije uopste glasno kad je u pitanju izgradnja azila. Nisam ih vidio ni jednom da su se skupili pred opstinom i rekli im koju. Da su upola efikasni i glasni po pitanju toga kao sto ce biti glasni odgovarajuci sad na ovaj moj komentar (ili onda kad su mi poslali policiju na vrata :D ) ne bi im niko normalan nista zamjerio. Ovako dok se udomljavaju slatke,male cukice a ovaj dole na bulevaru trci za autima i ugrozava saobracaj.. djaba postojite. : )
U principu se slažemo oko svega. Konkretno znam da je nekoliko kuja sa mladima sterilisano netom nakon što su se okotile i da su vraćene na mjesto gdje su bile, pa su izazivale zabunu. Znam da su me na ovo konkretno pitanje iz Šape molili da im dam broj naušnice kuje da provjere o čemu se konkretno radi, ali ja sam samo čula priču pa nisam imala taj broj. A iskreno bih voljela da baš neko kaže ili ufotka o kojoj se kuju radi da čujemo konkretan odgovor.
Za veterinarsku stanicu nemam pojma više u kakvom je stanju sada. Mislim da je jedno vrijeme bio blagi haos pa da je kao privatizovana, a šta i kakvo je stanje sad pojma nemam. Znam da mi je jednom u životu trebao veterinar, kad mi je mačka udarilo auto, i ispostavilo se da je nemoguća misija uganjati ga subotom popodne u gradu. Zato mi se čini da je tu haos i da samo odmaže postojećoj situaciji.
zalosno je priznati da je jedini nacin sve potrovati i poceti ispocetka.Inspektore pritisnuti da strogo kaznjavaju koga uhvate da pse ostavlja na ulicu i napraviti azil za izuzetne slucajeve.npr -neko ko nemoze vise brinuti o kucnom ljubimcu da donese u azil i naravno plati svotu za prijem,i da azil trazi ko ce ga udomiti.Ovako nevidim drugo rjesenje.svi mi volimo zivotinje ali ovo je dostiglo vrhunac.Nema vise mjesta za milost
Ne slažem se. Ovi ljudi ovdje moraju naučiti poštovati bilo koji zakon, pa tako i ovaj. Ko garantuje da bi se zakon provodio i nakon takvog pokolja? Isti ljudi koji ga ni do sada nisu sproveli?
Žalosno je što će se kod nas primijeniti svaka moguća metoda, svaki eksperiment, prije nego neko pokuša samo raditi po zakonu.
BiH parlamentarci su izglasali zakon koji ne predvidja eutanaziju pasa nakon odredjenog roka. U Evropi i svijetu, nakon sto se psi smjeste u azil, i ukoliko ih niko ne udomi vrsi se eutanazija nakon 1-6 mjeseci ovisno od drzave. U BiH je sve naopako, hranis psa i pazis na zdravlje i ljeti i zimi, dok ne crkne sam. to ne moze izmoci ni Njemacka. BiH nema novac za azile, tacnije opstine jer je drzava zakonom obavezala sve opstine da rijese problem pasa putem azila za pse. taj isti zakon nalaze da se psi moraju lijeciti ukoliko su bolesni. Molim vas, pa zar da se pare daju (oko milion maraka godisnje za opcinu od skoro 100.000 stanovnika) za pse, a neki ljudi ne mogu da se lijece jer ne mogu da kupe lijek ili nisu osigurani. zar je to pasce bitnije od ljudi? smatram da ovaj zakon treba staviti van snage dok u BiH ne dodju neka bolja vremena. Ne pravi se kuca od krova. mislim da se moraju rjesavati prioritetnije stvari a ovakvi zakoni koje je nemoguce provesti je zapravo samo mazanje ociju i nama i onim pederima iz EU. sva ova nasa klika vozika se u autima sa svojim soferima pa nema pojma kako je prosetati ulicom uz copor pasa. i jos jednom, pozivam sve “ljubimce pasa” neka ih udome kod svojih kuca i avlija, a da nas ostale rijese muke. jer ako mi ostali budemo uzeli stvar u svoje ruke onda ce raditi lovacke puske i otrov. a samo neka se neko usudi prigovoriti neka ide na adresu onih koji su izjedeni od pesinljivih pasa kojima se ne moze utvrditi rasa…
Najveci problem aktivista, a posebno aktivistica, Sape je njihov agresivan stav, stalni pozivi na linc svih onih koji se usude da kažu da se boje pasa, a o onima koji kažu da ih ne vole da ne govorimo, vokabular-fujjjj. A zar to ne bi trebali biti dobri ljudi, gdje je ono ko ne voli ljude ne voli ni zivotinje. Aktivisti Sape, u najvecem broju, su oni koji mrze sve oko sebe, i kako da im vjerujemo da vole i te jadne pse. (Posjetite stranice Sinteraj i Sapa, pa cete se uvjeriti o strahotama koje pisu)
Nije problem u tome da li neko voli ili ne voli zivotinje, problem je u tome sto dijelimo zivotni prostor sa agresivnim zivotinjama (agresivne zbog gladi, bolesti, maltretiranja od strane ljudi….), sto nismo sigurni pustiti dijete na ulicu.
Ja sam licno za postivanje zakona, i prvenstveno za izgradnju azila, ali vidjeli smo sta se dogada u azilima diljem Bosne, psi umiru gladni!!!!!!!!!
@cyberbosanka,
prije nego odgovorim na tvoje pitanje, kako je to uređeno u deželi, dozvoli mi da posredujem par svojih nagađanja vezano na azile uopšte u BiH. Imamo Zakon, imamo Pravilnik. Neke stvari su zavijene u celofan tako da ne čudi zašto vladajuće glavešine ravnodušno obravnavaju ovu problematiku. Prije svega, pitanje eutanazije me uvijek boli, ali ona je uređena u našem Zakonu o zaštiti i dobrobiti životinja. 100% sam na strani »napuštenih životinja« ali u Zenici je bilo nebrojeno slučajeva ugriza pasa, i po krovnom zakonu ovakve životinje trebaju biti usmrćene. Ali ko da vrši to eutanaziju?
1. Nemamo »higijenskog servisa«
2. Eutanaziju vrše veterinarske službe ( koje btw nisu uopšte glasne po ovom pitanju!!!??? )
Azil? Na koju tu kartu vlastodršci igraju u odugovlačenju građenja azila? Nisam pravnik, ali odredbe o osnivanju azila u Zakonu i Pravilniku znaju biti dvolične:
Zakon – član 28. skloništa za životinje – (4) Sklonište za životinje osniva fizičko ili pravno lice, jedinica lokalne samouprave,općina, grad, kanton ili entitet.
Pravilnik – Članak 3. (Obveza upravnog tijela) Upravna tijela sukladno odredbama Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, prema posebnim uvjetima i potrebama sredine i brojnosti populacije napuštenih životinja, dužna su osnovati skloništa za životinje.
Znači, neko upravno tijelo u gradu ima obavezu da uspostavi rad azila! Ne čudi nemar vlastodržaca, više čudi nadovoljna agilnost nevladinog sektora ( u ovom slučaju Šape I drugih udruženja), nedovljna transparentnost Veterinarske službe Zenica…Unatoč apelima Zdravstvenog zavoda ZDK-a o alarmantnoj situaciji ništa se ne događa. Po meni ključna uloga je agresivnost I odlučnost udruženja svih vrsta da se stvar pomjeri sa mrtve tačke, jer kako sam kazao zakon je dao dovoljno mjesta vlastodršcima da odugovlače. Sada je red samo na udruženjima I njihovim napadima, jer argumenata za to je I više nego dovoljno.
Odgovor na tvoje pitanje: u deželi je to koliko toliko uređeno. Azili postoje. Pojedini pod opštinama, drugi su privatni…nije im lako, bore se…jednom godišnje djeca u školu nose donaciju u vidu hrane, deka, igračaka, da bi im to I odnijeli…edukacija! Na ulici vidjeti napuštenu životinju je zaista rijedkost.
Charly :
jer ako mi ostali budemo uzeli stvar u svoje ruke onda ce raditi lovacke puske i otrov. a samo neka se neko usudi prigovoriti neka ide na adresu onih koji su izjedeni od pesinljivih pasa kojima se ne moze utvrditi rasa…
Ovako rjesenje kao sto je osoba pod imenom Charly napisao..Jadno,zalosno i bolesno..Nije ni cudo sto je rat u Bosni bio..Da mi je samo znati gdje je taj hrabri gospodin bio u ratu..Al’ ima jedna lijepa izreka..”Baterije na silu ,brzo se trose” Zakon ovako..zakon onako..bla,bla,bla…Istina je ta da ko ne voli zivotinje..ne voli ni ljude. Tako je to,moze da se ljuti ko god hoce,al’ to je prava istina..
Zasto su psi agresivni?Zasto neki roditelji svojoj djeci kazu sutni tog sugavog cuku..? Hmmm,djeca su samo ogledalo roditelja .Moja djeca nikad nisu udarila ili nesto na zao ucinila zivotinjama.I nisu nikad imali problema s’ psima koji zive na ulici. Zasto,jer ja svoju djecu ucim,ako ne moze pomoci,nesmiju ni odmagati..Bilo to prema ljudima ili zivotinjama. Gledam po Sarajevu kako narod baca hranu u kontejnere..Osobe koje ne jedu hljeb ako slucajno prenoci..Boze moj jer nije vise frisak..Tolika je podlost u narodu da je to nevjerovatno..i cude se zasto su zivotinje agresivne.. Hmm..da,zasto li su? Ta ista djeca koju roditelji vaspitavaju…maltretiraju pse,”insani” idu autima na te pse..sutaju ih..truju..pa kakvi smo mi ljudi..Zao mi je sto Bosna nikad nece vise biti kao sto je bila..Sad je najveci problem psi..”Pobijte ih” kazete..Pa daj da pobijemo ,narkomane,ubice,pljackase,mafiju,pedofile..i da ne nabrajam vise..Aaa,ne to se ne smije,jer su oni kako nasi kazu, vece budale od nas ..Hmmm..Lakse je unistiti manjeg i slabijeg od sebe. ” Sila na baterije,koje se jako brzo trose”
Cyber Bosanka..slazem se s’ tobom 100%,drago mi je da ima jos takvih osoba koje bi da se pobrinu na human nacin. Znam da je osoba s’ takvom dusom vrlo malo,al’ sreca ima ih jos uvijek..I vjerujem u to da ce “Humanost “pobijediti” Zlo”.