čitajsamnom

«Ravnoteža» Svetlana Slapšak – tri romana u jednoj knjizi

By on July 19, 2017

Autor: Hana Kazazović

Roman «Ravnoteža» Svetlane Slapšak će meni ostati u pamćenju kao roman koji na najbolji način predstavlja žene – ono što one jesu i ono što one mogu. Nisam do sad pročitala puno knjiga koje su imale tako lijepo i kompleksno razrađene ženske likove. Svaka posebno bi mogla biti nositeljica jednog romana, a ovako sve na jednom mjestu su ekipa koju sam iščitavala sporije nego što knjige inače čitam, samo zbog toga što mi je bilo zanimljivo i što sam htjela da se svakom poglavlju posvetim sa pažnjom, da mi nešto ne promakne.

A u suštini, ukratko se u knjizi radi o nekoliko žena u Beogradu za vrijeme ovog posljednjeg rata. One ne mogu da se pomire da u njihovo ime ubijaju njihove poznanike, prijatelje, rođake… pa rade ono što mogu – skrivaju ih od mobilizacije.

Nešto najbliže glavnoj junakinji je Milica. Ona ima kćerku, mamu i najbolju prijateljicu (sve su takođe bitni likovi). Zarađuje prekucavajući rukopis jednog velikog nacinalnog pisca, a dok to radi sebi oduška daje pišući roman za sebe, nešto u stilu sestara Bronte.

U suštini, u knjizi se na neki način pojavljuju 3 romana – ovaj koji govori o glavnim junakinjama u Beogradu, onaj koji Milica prekucava, jer se njegovi dijelovi svako malo pojave i čitamo i njih. A tu je i onaj koji Milica piše i koji sam i ja pažljivo pratila i jedva čekala da vidim šta će se tu desiti sa glavnom junakinjom.

Zanimljiv je način i na koji je taj roman nastajao – njena najbolja prijateljica Dara je ujedno i aktivna čitateljka tog romana i neko ko svojim molbama, savjetima i kritikama utiče u kojem pravcu će se ta priča razvijati. Tako je bilo i prilično komičnih situacija kad se Dari nije svidio lik kojeg je Milica uvela u priču pa ga je Dara «istjerala» argumentima i kritikama :D

I te sve naizgled nepovezane teme u stvari služe kao kostur za priču koja se plete i koja je u stvari suština romana «Ravnoteža». To su kritika vremena koja su bila takva kakva jesu, kritika svega što se dešavalo, političkih previranja i odluka koje su sve kreirale. Tu je i precizno seciranje situacije tih ratnih godina i nešto što bi se moglo nazvati jasnim stavom o tim vremenima i krivcima.

I premda to nigdje nije možda napisano, cijeli roman je priča o besmislu i bespotrebnosti rata koji je zadesio ove prostore i nepovratno uništio gomilu života.

Stoga je posebno upečatljiv «Epilog» napisan kao pismo Dare Milici godinama kasnije, u kojem ona prepričava sudbine ljudi sa kojima su u Beogradu tih godina stanovali i spašavali ih. U njemu Dara prenosi i utiske iz Sarajeva koje je posjetila nakon rata, o Šemsi koja nije mogla podnijeti smrt porodice i o svim neizrečenim tugama koje Svetlana Slapšak tako dobro opisuje na specifičan, indirektan način.

Pročitala sam kritiku (osvrt) na «Goodreadsu» gdje jedan čitatelj žali što ovaj roman nema bar 600 strana i mogu se složiti sa njim. Prosto je knjiga zanimljiva i dinamična i nakon čitanja neće tek tako ispariti iz glave.

Najbolji opis romana je dao Dragan Velikić pa vam preporučujem da ga pročitate (fotografija zadnje strane korica romana).

Knjigu naravno poklanjam. 

Način da osvojite knjigu je pisanje komentara na Facebook stranici, ispod posta. Ukoliko je želite, komentare pišite na post – link ovdje do subote (22.07.2017.) u 12 sati. Ja ću onda random metodom jednog dobitnika izabrati i dobiće ovu knjigu :)

Za sve ostale koje zanima knjiga – Lagunine knjige se mogu kupiti u knjižarama Kultura u Banja Luci, Tuzli i Sarajevu. Takođe, knjige mogu da se kupe i preko sajtova www.laguna.rs iwww.delfi.rs


About Cyber Bosanka

Blogerica - Cyber Bosanka Zaljubljenik u internet i društvene mreže. Radoznala i uvijek raspoložena za lično usavršavanje. Životni moto - Budi otvorenog uma. Ne radi drugima ono što ne želiš da drugi rade tebi.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *