čitajsamnom

Slobodan Janković – Sokolac: Penzioner koji rezbari i pravi ikone, ploske i gusle

By on September 13, 2017

Autor: Hana Kazazović

U okviru projekta “Izgradnja i konsolidacija kapaciteta za prevenciju sukoba” kojeg finansira Evropska unija (EU), a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini realizujem svoj projekat “BH ljudi” u okviru kojeg ću u narednih pola godine predstaviti 100 zanimljivih ljudi iz BiH, po mom izboru.
Predstavljanja radim u audio formi (uz transkript, da sve forme budu zadovoljene), a 54. kojeg imate priliku čuti je Slobodan Janković iz Sokoca.

Podcast – audio snimak:

Transcript podcasta:

Hana:

Slobodan Janković je penzioner iz Sokoca koji se bavi izradom raznih proizvoda od drveta. Pravi ikone, ploske, gusle, modle za gurabije. Za svaki od tih predmeta treba baš puno živaca, strpljenja i ljubavi, jer u prosjeku mu treba od 50 do 100 sati da bi napravio gusle ili plosku. I sad zamislite koliko to stvarno vrijedi. 

Razgovarala sam sa njim o tome što radi, kao i o činjenici da je vrlo teško naći kupce za ove unikatne proizvode, jer se kod nas inače rad slabo cijeni, odnosno slaba nam je platežna moć. 

Po narudžbi radiš?

Ove su ploske sve sad po narudžbi. I sad će čovjek reći ime, prezime i tekst, da li će slavu ili nešto drugo, šta god naruči ja to radim. 

A koliko treba vremena da se to napravi?

Za plosku treba sigurno jedno 80 sati da se uradi, ona je najkomplikovanija. 

Koje je to drvo uopšte?

U ovo ide javor i šljiva. Može i trešnja, ali tamnija trešnja. Može i neko drugo bijelo drvo, ali najbolje javor. 

A za ikone koliko treba vremena?

Zavisi kako koja. Recimo sv. Jovan je jednostavniji ali i za njega treba jedno 50-70 sati.

Ima li naroda da kupuje?

Narod kupuje vrlo malo. Narod to gleda i to se narodu sviđa ali narod nema para. Onda dosta starih ploski donose ljudi da popravim.

Donosili su mi ljudi plosku koja se praktično raspala. Interesantna stvar je kad su za vrijeme rata 1943. godine bježali preko Drine, čovjek je nasuo punu plosku rakije i jedno burence od 4-5 litara. I dok su čekali da se prebace, popili su rakiju iz ploske i bureta. Onda svežu žicu jedno za drugo i bace u rijeku.

To je našao neko poslije II svjetskog rata svezano jedno za drugo gore kod Zvornika. A onda se slučajno jedna naša djevojka udala u Zvornik i oni su išli u prijatelje. I domaćin, iznio plosku, a na njoj piše Panović Vaso.

I ovaj kaže “Prijatelju, otkud tebi ova ploska, to je ploska mog prijatelja?”

“Ja sam tu plosku našao u Drini, a ako ti tog čovjeka znaš čija je ja ću tebi dati plosku pa ponesi”

I čovjek je donese. Prije 2-3 godine čovjek je donese meni da mu ugradim flašu unutra. Ja sam to njemu uradio i kaže čovjek “Sad je ne bih dao ni za 1.000 KM”. To mu je uspomena, jer ona ima svoj istorijski put. 

Želiš obavijest na email kada bude objavljen novi tekst?

 

About Cyber Bosanka

Blogerica - Cyber Bosanka Zaljubljenik u internet i društvene mreže. Radoznala i uvijek raspoložena za lično usavršavanje. Životni moto - Budi otvorenog uma. Ne radi drugima ono što ne želiš da drugi rade tebi.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *