“Boja purpura” – Alice Walker: Priča o ljubavi i odanosti

Autorica: Hana Kazazović

Zanimljivo je kako sam ja u stvari došla do toga da želim pročitati knjigu “Boja purpura”. Nisam znala za nju ranije, totalno mi je promakla i ona i film koji je po njoj snimljen. A onda mi je Velida jednom u autobusu pričala kako je oduševila knjiga “Crno mlijeko” u kojoj Elif Šafak spominje “Boju purpura” kao knjigu koja joj je bila veoma važna.

Ima tome nekoliko mjeseci i moja prva zamisao je bila da pročitam “Crno mlijeko” ali ne uspijevam da je uganjam u bibiloteci nikako. Ali sam zato u kompletu iz Lagune tražila “Boju purpura”, jer su je nedavno objavili.

Godine 1983. je Alice Walker postala prva Afroamerikanka koja je osvojila Pulutzerovu nagradu za književnost i to upravo za roman “Boja purpura”.

Roman je priča o dvije sestre na početku dvadesetog vijeka u Americi. Odnosno, Sili je stalno u Americi, a Neti je kasnije i misionarka u Africi. “Boja purpura” je priča o njihovoj ljubavi i o povezanosti koja nikad ne blijedi. Ali je ovo prije svega priča o teškom životu crnkinja na početku 20. vijeka i o svemu što su morale proživljavati.

Sili živi u siromaštvu, sa 14 godina je doživjela zlostavljanje i porodici, oduzeli su joj dvoje djece, udali je za lika koji je tukao i maltretirao. Primorana je da njeguje i njegovu ljubavnicu, Šug Ejveri, ali joj ona takođe postaje i slamka spasa i bijeg iz takvog života, te ujedno i neko koga voli. I ostale Afroamerikanke u knjizi imaju teške živote. Puno rade, muževi ih tuku i taj odnos je možda najbolje predstavljen kroz priču o Sofiji. Ona je žena udata za sina Silinog muža. Jaka je i ne da na sebe, odnosno ne dozvoljava da je tuče muž jer je do tad cijeli njen život bio ispunjen borbom sa muškarcima u porodici. Ali Harpo, njen muž, teško podnosi to što ga Sofija ne sluša i stalno pokušava da je “urazumi” batinama.

Knjiga je pisana kao skup pisama koje Sili piše Bogu, a u drugom dijelu se pojavljuju i Netina pisma. Zanimljiva mi je to forma. Neobična, a opet je odlično poslužila da se Sili dotakne mnogih stvari i da iznese svoje stavove o njima. Ima tu i priče o njihovom viđenju Boga, o ropstvu uopšte, odnosu prema životu. Možda će vam trebati malo vremena da se naviknete, naročito zbog njenog jezika. Neobrazovana je i piše narodskim jezikom. Međutim, nakon par stranica sam se srodila sa tim i nisam više ni primjećivala da pravi neke greške.

U svakom slučaju, važna i zanimljiva knjiga koju svakako vrijedi pročitati.

A nakon nje sam naravno pogledala i film. Snimljen je 1985. Režirao ga je Steven Spielberg. Imao je 11 nominacija za Oskara i nije dobio nijednog. Sili je glumila Whoopi Goldberg i meni se jako dopala njena gluma. Sofiju je igrala Oprah Winfrey. Ono što mi je privuklo pažnju istražujući o filmu je da je za 2020. najavljen mjuzikl “Boja purpura” koji će izgleda producirati Oprah i Steven Spielberg. To će svakako biti zanimljivo za vidjeti.

Ako ste poput mene i do sada niste čitali knjigu ili gledali film, naravno da ću preporučiti prvo knjigu. Prosto sam do sada uvijek imala bljutav osjećaj kad bih radila obrnuto i prvo gledala film. Knjiga pa film je kombinacija koja mi uvijek djeluje kao nadogradnja i samo upotpuni iskustvo, tako da je to uvijek moj izbor.

A svi koje zanima knjiga – Lagunine knjige se mogu kupiti u knjižarama Kultura u Banja Luci, Tuzli i Sarajevu. Takođe, knjige mogu da se kupe i preko sajtova www.laguna.rs iwww.delfi.rs