Sumirani utisci sa #Proactive8 – vidimo se na #Proactive9

Od kako se juče popodne završio Proactive ja razmišljam o tome kako ću napisati post. Odvrtila sam hiljadu rečenica u glavi, slagala kombinacije uz Vlašić i niz Vlašić kad smo se vraćali kući a dok sam pokušavala ostati budna gledajući Evroviziju pred očima su mi prolazili momenti iz prethodna tri dana. Kako to sve opisati a da ne bude dosadno, da oslika sve što se dešavalo i da ujedno prenese moje utiske? Nemam pojma iskreno, nisam Dežulović, ali daću sve od sebe :)

Prvi put sam bila na Proactive konferenciji o kojoj slušam pohvale najmanje proteklu godinu i po, od kako sam zahvaljujući Twitteru upoznala ekipu iz Prime Communications, te nešto kasnije počela svoju saradnju sa njima. Prošle godine nisam mogla prisustvovati i premda su mi svi govorili da sam puno propustila nisam to stvarno tako gledala. “Konferencija k’o konferencija”, govorila sam sebi, a osim toga bila sam na nekoliko drugih u protekloj godini, slušala zanimljive predavače i osjećala zadovoljstvo naučenim.

Ove godine je moje prisustvo na Proactive mogla spriječiti samo viša sila. Dijelom zbog toga što sam sada i dio Prime Digital tima pa mi to dođe kao zaduženje, dijelom zbog toga što nisam mogla prisustvovati nekim drugim dešavanjima u regionu, a dijelom i zato što sam htjela konačno provjeriti zbog čega svi ti ljudi koji dođu na Proactive jednom nastavljaju da ga posjećuju kao ovisnici plačući skoro od muke kad ih obaveze spriječe. Iskreno, mislila sam ovako “To su ti PR-ovci, oni od svega prave priču i sigurno nije tako kao što pričaju. Hoću da to vidim sama i da se lično uvjerim šta se krije iza svega”.

Pratila sam pripreme i najave predavača i prije dolaska pa sam znala šta me otprilike očekuje. Imena predavača koja su svi hvalili prošle godine, neki predavači koje sam imala već priliku slušati i teme koje onako po naslovu zvuče zanimljivo. Ono što sam primijetila čim je objavljen program jeste da je raspored prilično gust i da će biti zaista puno toga za čuti. Ali opet, ništa od svega toga ne garantuje da će biti i zanimljivo, je li tako?

Na Kozari nisam bila nikada ranije. Moj omiljeni vozač, pardon – vozačica ;) Dobrila me pokupila u četvrtak ujutro ispred zgrade pa smo skupa sa Farukom i Dunjom nastavili putovanje po šumama i gorama sve do Kozare. Da, taj put preko Vjetrenica, Vlašića i Kozare sve skupa možda ima 30 km ceste koja nije planinska. Ali stvarno nije pretjerivanje kad kažem da je sa Dobrilom sasvim svejedno da li se vozite autoputem ili planinom.

Po dolasku smo se smjestili i zauzeli mjesta u sali, a prije samog početka programa sam odmah srela mnogo dragih ljudi iz internet svijeta. Neke sam upoznala ranije, neke sam tek tu prvi put vidjela uživo i sve to je odmah konferenciji dalo jednu prijateljsku notu.

Program Proactive konferencije možete pročitati ovdje. Ja sam odslušala sva predavanja i moram priznati da nijedno ne bih mogla okarakterisati kao dosadno ili nepotrebno. Upravo suprotno. Iako se primarno Proactive naziva konferencijom o Odnosima s javnošću, bilo je tu tema koje na prvi pogled možda djeluju kao da tu ne pripadaju. Međutim, kad ih odslušate vidite da ste bili u krivu, jer sami Odnosi s javnošću ne mogu biti kvalitetni ako ih rade ljudi koji nisu spremni na promjene, ljudi koji nisu spremni da rade na sebi i uče svakodnevno i konstantno te ljudi koji razmišljaju pozitivno. Kao što sam u kratkom prošlom postu rekla – moramo se truditi da živimo svoj najbolji život, i u tom kontekstu su mi sve teme i predavanja bili jako korisni.

Predavanja koja bih izdvojila su oba koja je održala Dragana Đermanović. Osim što je zaista vrhunski predavač ona nekako uvijek uspije ispričati nove, korisne priče. A čak i kad govori o nekim stvarima koje ti se čini da znaš, kao što je tema “Odnosi s blogerima”, kad je čuješ shvatiš da moraš još puno da učiš. Slušala sam je do sada nekoliko puta i svaki put me ostavi bez teksta, napuni pozitivnom energijom i ono što je najvažnije – zarazi nekim virusom koji te tjera naprijed, da učiš, radiš na sebi i budeš bolji.

Osim nje jako mi se svidjelo predavanje Ivana Ćosića, Zvonimira Mršića (predsjednika Uprave Podravke), Slađane Paunović te Jagode Matrak. Veoma mi se svidio i World Cafe, forma u kojoj smo za nešto više od sat vremena čuli puno o 6 različitih tema. Takođe je predavanje 3u1 koji su imali Ivan Ćosić, Peđa Ašanin Gole i Drenislav Žekić otvorilo neke nove kanale u mojoj glavi, a Miloš Čirič me sa svojim “Samopromjenama” natjerao na razmišljanja.

U svakom slučaju, svaki govornik mi je dao nešto što ću u ovom narednom periodu variti i okretati u svojoj glavi pokušavajući iz svega izvući neki maksimum za mene. A to mi i jeste neka najveća vrijednost čitave konferencije – 3 dana slušaš i upijaš, a onda sjedneš sam sa sobom, na miru, i analiziraš. Razmišljaš. A ja zaista cijenim kad me nešto gurne u razmišljanja i želju za napredovanjem.

I zaista to mislim kad kažem – nijedno predavanje ne bih mogla izostaviti, a iskreno uopšte mi nije jasno kako su uspjeli napraviti baš tako zanimljiv i koristan program.

Ono što je osim predavanja bilo jako dobro jesu druženja. Samo mjesto održavanja konferencije, hotel “Monument” na Kozari je nešto što je obezbijedilo ugođaj kakav se rijetko sreće na konferencijama. Svi učesnici su stalno na istom mjestu – u cafe baru, u sali za ručavanje, na terasi. I svi se konstantno druže, razmjenjuju iskustva, savjetuju. Ako do nekoga želiš doći to je vrlo jednostavno – tu je. Sješćeš sa njim za ručak, pričati, popićeš kafu na pauzi. Nema da pobjegne :D

Hotel lijep, smještaj udoban, osoblje ljubazno, hrana na švedskom stolu pa trpaj šta voliš i koliko voliš – moja definicija idealnog odmora. Uz sve to čist i mirisan zrak, nešto što mi Zeničani zaista nemamo priliku često osjetiti – sve je to uticalo na to da kompletnom dešavanju mogu dati samo najveću ocjenu.

I zaista, iskreno, ja ne znam da li postoji neki udžbenik o tome kako se treba organizovati konferencija. Ako postoji čini mi se da se ekipa Prime Communications držala svih preporuka. Ako ne postoji takav udžbenik onda znam sigurno da bi ga oni mogli napisati. I nakon svega potpuno razumijem zašto nakon Proactive konferencije godinu dana traje priča o istoj i nestrpljivo iščekivanje sljedeće. Ako se bavite poslom vezanim za komunikaciju na bilo koji način – onda je ovo mjesto gdje zaista možete naučiti mnogo. Samo ima jedan uslov – da želite da učite ;)

A kao potvrda onog sa početka priče, da svi koji jednom dođu na Proactive nastavljaju dolaziti kao ovisnici, je i činjenica da sam već u svoj kalendar stavila napomenu za Proactive 9 koji će se održati od 23. do 25. maja 2013. godine, ako sve bude kako treba i kako je zamišljeno. A ja se iskreno nadam da će to opet biti na istom mjestu ;)

Ostali postovi i fotografije sa konferencije:

Blog postovi

1. Miloš Petrović
Proactive Kozara I dan
Proactive Kozara II dan

2. DedaBor
#Proactive8 2012 Kozara
#Proactive8 dan mladosti, slet radosti
Oj Kozaro mila mati

3. Miloje Sekulić
Izlazak iz kutije #PRoactive8 (loading)
Zašto ću u maju 2013 godine doći na PRoactive konferenciju?

Fotografije:

1. Proactive fotogalerija – Proactive 2012
2. Plagosus fotogalerija – Pr8active

Autor: Hana Kazazović

3 comments

  1. 28.05.2011- zapisano tokom predavanja Drenislava Žekića na konferenciji „Proactive“:

    O, majstore moj!

    – Danas mijenjaj sebe, sutra mijenjaj svijet

    – Budi asertivan, ne iskazuj ljutnju odmah

    – Manje pričaj, više slušaj

    – Ne sekiraj se

    – Uživaj u životu

    – Ako si u tolikoj frci s rokovima da ništa ne možeš stići, otiđi popit’ kafu

    Uvijek budi spreman na promjene, postavljaj sebi nove izazove, ne dozvoli da te nerviraju stvari na koje ne možeš utjecati. Čitaj, piši, uči i popodne malo odspavaj. I ne zaboravi OSMIJEH!

    Eto, valjda se zato Proactive uvijek pamti :)

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X