Autorica: Hana Kazazović

Na bratovu, maminu i tatinu preporuku sam ga pogledala sinoć i odlučila odmah napisati ovaj tekst – preporuku. Zašto? Zato što on u nekih sat i po na prilično jednostavan i ilustrativan način objašnjava sve ono što ja povremeno napišem o štetnosti i ovisnosti koju izazivaju društvene mreže.

Pisala sam ja o tome u raznim tekstovima. Još 2011. sam počela primjećivati problem kod sebe i od tad čitam, istražujem i stalno radim na svom odnosu prema korištenju interneta i telefona. Preporučivala sam vam i knjige, a ovaj dokumentarac je odličan zato što u njemu govore ljudi koji su radili na kreiranju društvenih mreža i objašnjavaju kako one funkcionišu.

Puno je drugačije kad vam kažem ja da su vrlo slične slot aparatima zbog načina na koji djeluju na mozak, nego kad to kaže neko ko je upravo taj momenat “iskoristio” da bi stvorio ovisnost kod njihovih korisnika i stalnu potrebu da provjeravaju da li su dobili Like na fotografiju i ko im je šta komentarisao.

Nije prijatno slušati ljude koji su napravili ove mreže kako govore o tome koliko podataka o svakom od nas one imaju i kako te podatke koriste. Ali je to dobro znati jer u suštini, ako poznajemo kako one funkcionišu, možemo ih koristiti pametnije.

Ni ja, jednako kao i svi sagovornici u dokumentarcu, ne zagovaramo da ih se odreknete 100%, ako ih volite i ako vam koriste u životu. Ali – možete ih koristiti pametnije, a to bukvalno znači da vi koristite njih, a ne one vas. Jer je situacija u 95% slučajeva upravo obrnuta.

Jedna od rečenica u filmu mi se urezala u glavu, a kaže “Samo dvije industrije svoje klijente zovu korisnicima – ilegalni lijekovi (droge) i softver”.

U dokumentarcu je prikazan i način na koji društvene mreže “predviđaju” naše postupke, i to je jedna od njihovih glavnih zadaća. Dobar dio je posvećen i lažnim vijestima i njihovom širenju, te posljedicama zatvaranja u krugove istomišljenika.

Ono što je dodatno važno poslušati jesu podaci o tome kako sve to utiče na mlade, jer su prilično zabrinjavajući. A sve je više generacija koje odrastaju ne znajući za drugačiji svijet, onakav kakav je postojao prije.

Na kraju dokumentarca ćete dobiti i savjete kako opstati u ovom svijetu. Svi sagovornici rade otprilike ono što sam i sama ponavljala nekoliko puta – nemaju na telefonu aplikacije za društvene mreže, ugašene su im notifikacije, prate na društvenim mrežama ljude s kojima se ne slažu jer žele vidjeti i taj dio stvarnosti i uglavnom – ne daju djeci mobitele i društvene mreže do nekih zrelijih godina. Da, svi oni koji su ih napravili svojoj djeci ih – ne daju. Mislim da jača poruka od toga ne treba nikome.

Dokumentarac je Netflixov, ove godine snimljen. Ima i domaći prevod, a možete ga pogledati ovdje. U nastavku vam kačim trejler za njega, a ispod su preporuke za neke moje starije tekstove o ovoj problematici.

Cyberbosanka ponovo online, ali sada malo pametnije – maj 2011. (o mom prvom eksperimentu nekorištenja društvenih mreža prilično davne 2011. godine)

Da li vi kontrolišete svoj telefon i društvene mreže ili on vlada vama? – oktobar 2014.

O stalnom učenju življenja uz korištenje društvenih mreža – novembar 2017.

Čini vam se da ste ovisni o društvenim mrežama i telefonu? Rješenje je – digitalni minimalizam – april 2020.

Prijavi se na mailing listu “Cyber Bosanke” u kojem ne češće od jednom sedmično pišem pregled na objavljene sadržaje i dijelim neka svoja zapažanja i interesantne linkove? Upiši email adresu ispod :)