Znam, u prošlom tekstu o hrani obećala sam pisati o tome šta i kako jedem, pa nikad :D Ali evo, došao je red i na to, samo prije toga da napomenem nekoliko stvari.

Navika

U principu svako od nas je navikao na mnogo stvari i često mislimo da je nemoguće promijeniti neku naviku koju “njegujemo” godinama. Čitala o tome kako prilikom ponavljanja jedne određene radnje dugo vremena određena veza u mozgu, ona koja se odnosi na to, ojača. To bi se vizuelno moglo predstaviti kao zadebljanje – što se češće ponavlja navika to je deblja ta veza. U knjizi u kojoj sam to vidjela bio je primjer košarkaša Kobe Bryanta koji je zbog jedne reklame morao promašiti koš. I potrajalo je snimanje reklame jer je Kobe imao problem da ga promaši, pošto je toliko puta ponovio tu radnju uspješno da su jednostavno mozak i čitavo tijelo taj postupak radili na način na koji su – navikli.

Zbog toga je mnogima najteži dio kod npr. prestanka pušenja upravo ono šta će sa rukama jer su navikli da automatski ponavljaju pokrete. Znate ono – same ruke to rade?

Mešutim, postoji jedna dobra stvar kod tih navika. Koliko god djelovalo teško one se ipak mogu promijeniti. Nažalost, ne postoji neka tableta koju možete popiti pa da one nestanu nego se baš svako od nas mora izboriti sa onom navikom koja mu smeta. Znači – malo truda i imamo rezultat.

To malo truda u praksi obično znači mjesec dana. To je neki optimalni rok u kojem dovoljno oslabe te neuro veze u mozgu nakon čega više nećete po automatizmu ponavljati pokrete ili raditi onako kako ste navikli.

30 dana truda za rezultat koji želite ostvariti, nešto što želite i do čega vam je stalo? Meni to zvuči kao sasvim prihvatljiv izazov. 

Da se vratim sad na hranu – zašto sam pisala o promjeni navika? Zato što se svi mi hranimo onako kako smo navikli. Da li se radi o navikama koje smo usvojili kod mame, u djetinjstvu ili kasnije najmanje je bitno. I ako sad imamo problem sa tim navikama često nam se čini da ih je nemoguće promijeniti.

“Ja sam navikao da jedem toliko hljeba”

“Ja ne mogu jesti glavni obrok bez mesa”

“Ja moram pojesti desert poslije ručka”

I tako dalje, ima toga dosta. Međutim, prava je činjenica da ne moramo ništa, samo smo navikli na mnogo toga.

Šta i kako ja jedem?

Prvo ću vam reći šta ne jedem. A nakon toga će vjerovatno mnogi prestati dalje čitati ove moje tekstove o hrani :D

Ja ne jedem hljeb, ne jedem slatkiše (kolače, keksove), ne jedem tjesteninu (špagete i sl), ne jedem smokije, čipsove i ostale grickalice. U principu ne jedem 90% onoga što je napravila prehrambena industrija. Nadam se da mi zbog ovog neće sad početi stizati neka prijeteća pisma i slične stvari ;)

A šta jedem? Puno povrća, malo manje voća, meso, jaja, mlijeko i mliječne proizvode (ovdje sam izgorila kod vegetarijanaca, znam) te sjemenke i orašaste plodove (bademe i lješnjake, a jela bi i orahe da ih volim). I crnu čokoladu :D

Pijem vodu i čajeve. Ne pijem nikakve kupovne sokove. A od alkoholnih pića samo vino i rakiju, povremeno, po čašu, dvije, odnosno čašicu, dvije.

Moj novi način ishrane možda najviše liči na LCHF način ishrane. LCHF znači Low Carb High Fat, a više o tome možete najviše i najbolje saznati i pročitati na ova dva bloga:

– Istine i laži o hrani

– Vitki Gurman

Oba su odlična. Prvi je prilično opširan i na njemu ima mnogo toga pojašnjeno, a drugi je u povoju ali već sada ima mnogo dobrih i korisnih tekstova.

Ali konkretno, pošto ja nisam od onih koji imaju snage i živaca za brojanje bilo čega ne kažem da se hranim po ovom principu jer se kod izbora onog šta ću jesti više vodim onim šta mi se jede nego time šta ima koliko kalorija.

Kako to izgleda u praksi?

Iskreno, nekih prvih mjesec dana sam kupovala onaj najcrnji kruh isječen na šnite od pola cm. I uzimala sam jednu šnitu za obrok. Damir se smijao kad vidi moj doručak – na tu jednu šnitu ja naredam sira, maslina, neko meso, pa sve bude visoko nekih 4-5 cm. Međutim, nakon toga sam odlučila da i to izbacim, i vremenom je postalo lako. Konkretno, zadnja tri mjeseca ni ne pomislim na kruh, sve jedem bez njega. Čak i grah :D

Za svaki slučaj imam u kući uvijek neki integralni dvopek, za situacije kad mi se baš jede šnita namazana puterom i džemom. S tim što je džem uvijek domaći, a količina koju ja pojedem je jedna mala kafena kašikica. Sedmično.

Ne koristim margarine nikako, nikakve. Samo puter (maslac), i on je kupovni. Ulje uglavnom maslinovo, kad ga koristim. Voljela bih izbaciti skroz ovo obično ali priznajem da još uvijek povremeno i njega upotrijebim. Međutim, 90% obroka ja spremam bez ulja a najbolja investicija u mojoj kuhinji je bila grill tava sa poklopcem, najobičnija. Koštala je čitavih 25 KM a u njoj pravim skoro sve obroke, bez ulja naravno.

Mlijeko kupujem domaće. Meni konkretno jedna teta donosi na vrata, ali dok nju nisam uganjala kupovala sam ga na pijaci. Ne kuham ga. Kome ovo zvuči strašno neka slobodno pročita tekst Anite Šupe Istine i laži o mlijeku. Ono što ja iz ličnog iskustva mogu reći jeste da sam izbjegavala kupovno mlijeko i nisam ga pila skoro nikako zbog toga što sam se od njega osjećala napuhano. Od ovog domaćeg, sirovog, uopšte nemam taj osjećaj. Šolja mlijeka mi često zamijeni užinu. Stavim u nju kašikicu kakaa (bez ikakvog šećera) i to je to. Često sama napravim domaće kiselo mlijeko i to je definitivno nešto u čemu baš uživam.

Mnoge je strah koliko je to sigurno zbog higijene i ostalog. Konkretno, ova teta od koje ja kupujem je meni pouzdana. E sad, sa druge strane stoji industrija u kojoj svo mlijeko prolazi kroz kilometre cijevi, razne druge tankove i sl. koji se peru hemijskim sredstvima. Šta je zdravije i sigurnije neka procijeni svako za sebe.

Na kraju samo da dodam nešto što sam skoro zaboravila a trebalo je možda na početku – ja ne koristim šećer. Zaboravila sam to spomenuti jer njega ne koristim skoro 2 godine a ne od kako sam počela ovaj način ishrane. Već 2 godine ja čajeve pijem bez šećera, a i kafu sam pila bez njega, dok sam je pila. O tome koliko je šećer loš za zdravlje možete pročitati ovdje – Beli i braon (smeđi) šećer – isto S**NJE, drugo pakovanje

Za sada toliko. Ko bude zainteresovan i nakon ovog za tekstove o hrani može u sljedećem čitati kako izgledaju moji konkretni obroci, te još neke stvari o tome kako jesti hranu koja nam nije baš najdraža i koliko je važno povrće za naš organizam. A ovih dana planiram konačno uraditi nalaze krvi pa ću imati i konkretne rezultate ovog svog načina ishrane ;)


 — —